Postavljanje sistema za navodnjavanje

Biljke u plastenicima potpuno ovise o nama. Metoda hidratacije, koju odaberemo zavisi od vrste biljke koje uzgajamo. Cilj postavljanja sistema za navodnjavanje, je osigurati optimalnu količinu vode i hranjivih materija direktno u zonu korijena i time postići optimalna rast i razvoj biljaka. Sprječavanje gubitaka vode i hranjivih materija je svedeno na minimum, postavljanjem sistema cijevi i kapaljki. Voda se drži u spremnicima, obično kacama sa ispusnim ventilom, u kojima se voda grije i dostiže temperaturu skoro pa jednu temperaturi zemlje u plasteniku, čime se sprječava šokiranje biljke, naglim promjenama temperature tokom zalijevanja. Zbog čega je postavljanje sistema za navodnjavanje, puno bolja opcija od ručnog zalijevanja crijevima ili kantama.

Postoje razne metode koje se mogu koristiti za hidrataciju, a to su:

• Nadzemna metoda postavljanjem sistema prskalica – najbolja je za velike plastenike i za biljke koje vole vlažne listove
• Sistem kap po kap – je dobra opcija za sve veličine plastenika. Postavlja se ispod malč folije i vrši ravnomjerno navodnjavanje biljaka, te stvara vlažnu atmosferu, čime se ubrzava rast biljaka.
• Automatsko navodnjavanje – vrši se postavljanjem progaramtora, koji tačno u određeno vrijeme, pušta vodu kroz sistem u tačno određenoj količini koja je potrebna.
• Navodnjavanje crijevima za vodu – zalijevanje – obično se koristi u malim plastenicima, i koristi vodu direktno iz pipe. Za ovaj način zalijevanja tlo u plasteniku mora biti „ohlađeno“, zbog čega se ova metoda ljeti, koristi u večernjim satima, kada se temperatura zraka malo izjednači za temperaturom zemlje.

U određenoj fazi razvoja biljke bilo generativnoj ili vegetativnoj, biljka ima različite potrebe za vodom, tako da se mijenjaju strategije zalijevanja. Biljke najviše troše vode u početnoj fazi razvoja, kada se razvijaju generativni organi.

Hranjive materije

Plastenički uzgoj primjenjuje upotrebu kristalnih gnojiva, za snabdijevanje biljaka hranjivim materijama. Kristalna gnojiva su vodotopiva, koncentrirana, tako da i male količine mogu zadovoljiti potrebe biljaka za određenim hranjivim materijama. U određenoj fazi razvoja, svaka biljka treba veću ili manju koncetraciju nekog hraniva. Zato su sva kristalna gnojiva napravljena namjenski, za određenu fazu razvoja u određenoj koncentraciji hraniva. Npr.kristalon 18-18-18 (NPK), u određenoj koncentraciji ima sva tri hranjiva elementa azot 18%, fosfor 18%, kalij 18% ili kristalon 12-12-36 (NPK) i sl. Biljke u početnoj fazi razvoja najviše koriste azot, u srednjoj fazi nešto više fosfora, tok u fazi cvjetanja i razvoja ploda najviše koriste kalij.

Zaštita usjeva u plasteniku ili stakleniku

Svaki plastenik i biljke u njemu izložene su ekstremnim temperaturnim razlikama. Bilo da ljeti trpe ekstremne vrućine i jake sunčeve zrake ili zimi velike hladnoće i opasnosti od smrzavanja. S tim u vezi, potrebno je poduzeti i određene mjere zaštite od ekstremnih temperatura. Ljeti, obično se plastenici pokrivaju mrežama za sjenu, kako bi se spriječilo prodiranje jakih sunčevih zraka kroz staklo ili najlon. Ovaj efekt stvaranja sjene čuva biljke od tzv. sagorijevanja unutar plastenika. U ljetnom periodu i jutarnje sunčeve zrake mogu biti toliko jake, pa se na biljkama, ako su ostale kapljice vode od kondenza ili večernjega zalijevanja, mogu pojaviti tačkaste „opekotine“- efekt lasera.

U zimskom periodu, biljke je potrebno zaštiti od hladnoće i smrzavanja, agro folijama koje imaju efekt zagrijavanja, ne zadržavanja vode i propusne su zrak, pa pod njom biljka normalno diše. Veći plastenici, jer gube više toplote, se zimi dodatno zagrijavaju pećima ili klima uređajima.