Priprema zemljišta i sadnja

Tikve broje preko 800 vrsta, podijeljenih u dvije kategorije, i to ljetne i zimske sorte. U ljetne sorte spadaju sve vrste tikvica, koje se beru dok su mlade. Obično su više grmolike i ne šire se lozama, kao zimske. Zimske sorte se beru kada plod dostigne maksimalnu zrelost. Kod ovih sorti kora je prilično gruba i čvrsta, te mogu podnijeti skladištenje tokom zime. Zimske sorte su velike tikve, čije loze zauzimaju dosta prostora u vrtu.

Pojedine sorte su popularnije od drugih, zbog lakoće uzgoja i okusa ploda. Bez obzira na vrstu, jedno im je zajedničko, a to je uzgoj u toplom tlu i na osunčanom području. Sve sorte zahtijevaju rastresito i dobro drenirano tlo, sa velikom količinom organske materije. S obzirom da ne vole nakupljanje vode, preporučuje se sadnja na uzdignute gredice ili na gomilu zrelog stajnjaka, izmiješanog sa zemljom. Na ovaj način, tikve će imati ne presušivi izvor hranjivih materija, tlo će se dodatno grijati od gnojiva, i neće doći do nakupljanja vode oko korijena.

Njega i zaštita 

U prvim fazama rasta tikve i tikvice, mogu biti osjetljive na pojavu korova. Zbog ovoga je važno da se površina održava maksimalno čistom, te se ne dopusti korovu da raste. Postavljanjem folije spriječiti će ovaj problem. Folija ima i toplinski učinak, što tikvi itekako odgovara. Ujedno čuva i vlagu tla, te ne dopušta sušne iscrpljujuće periode, što tikvama ne paše nikako.

Potrebu za vodom, posebno je važno zadovoljiti u početnom razvoju i u fazi razvijanja ploda. Redovno i duboko zalijevanje, bar jednom u sedmici, bit će dovoljno za normalan razvoj. Zalijevanje se vrši samo oko baze korijena, nikako po listovima, jer vlaga na listovima privlači loše insekte i bolesti. Dovoljno je da je tlo umjereno vlažno, ali ne i prevlažno.

Gnojidbu je potrebno izvršiti, ako su tikve zasađene u tlu siromašnim hranjivima. Za gnojidbu je najbolje koristiti zreli stajnjak ili kompost, dva puta mjesečno. Za tikve zasađene na gomilama stajnjaka, gnojidbu nije potrebno vršiti.

Redovno otklanjanje glavnih izdanaka, na vrhovima stabljike, omogućiti će bolje izrastanje plodova. Ukoliko plodovi budu loše oblikovani, to je znak manjka vode ili gnojiva.

Zaštita od bolesti i štetočina

Tikve uslijed neadekvatne njege, mogu biti idealna meta napada bakterija i gljivica. Od bakterijskih oboljenja najčešće su pjegavost lista uzrokovana bakterijom Xanthomonas campestris, te bakterijsko uvenuće uzrokovano bakterijom Erwinia tracheiphila.

Bakterijska pjegavost najčešće se prenosi sjemenom. Sadnja certificiranog sjemena, ili sjemena od prethodne zdrave generacije, je više sigurnija. Primjenjivanje plodoreda, je još jedna dobra preventivna metoda protiv mnogih bolesti. U početnoj fazi napada bakterijske pjegavosti, moguće je biljku izliječiti prirodnim sredstvima na bazi bakra (modra galica). Međutim, najbolje rješenje je iščupati sve zaražene biljke, zapaliti, te preostale zdrave biljke pošpricati modrom galicom, kako bi se spriječilo širenje ove bolesti.

Bakterijsko uvenuće može započeti na jednom listu ili dva, ali se jako brzo proširi na ostatak biljke. Vrlo brzo ubija i cijelu lozu, ukoliko se ne reaguje na vrijeme. Ovu bolest najčešće šire insekti, koji su posebno aktivni od juna do augusta. Obično, kada ova bolest napadne, jedino je rješenje iščupati ove biljke, kako bi se spriječilo širenje bolesti. Zaražene biljke je potrebno zapaliti ili otkloniti što dalje od vrta.

Gljivična oboljenja koja napadaju tikve su plamenjača i pepelnica. Vrlo popularne bolesti, koje se najčešće javljaju u uvjetima neadekvatne njege, prevelike vlažnosti tla i vlažnosti listova. Prirodnu prevenciju protiv ovih bolesti pogledajte ovdje.

Štetočine i poremećaji tikvi i tikvica

Tikve i tikvice su osjetljive na fiziološke poremećaje, posebno one uzrokovane nedostatkom kalcija (Ca) u tlu. Ponekad se to ne može primijetiti tokom razvoja biljke, sve dok se ne formira plod. U početku, na mladom plodu se može uočiti mala smeđa mrlja, koja se brzo širi, te cijeli plod postaje taman dok na kraju, u potpunosti ne istrune. Dodavanjem Ca (kalcij) u tlo u ovom slučaju neće pomoći, zato je važno tlo prije sadnje, prihraniti svim neophodnim hranjivim materijama. Ljuska od jaja, lug ili gips su izvrsni izvori kalcija.

Od štetočina najvažnije je spomenuti napade grinja, uši, te smrdljivog Martina. Štete koje mogu počiniti mogu biti maksimalne, ako se ne reaguje na vrijeme. Prije svega, potrebno je znati da prevelika količina vlage u tlu pogoduje razmnožavanju grinja i uši. O prirodnoj prevenciji protiv ovih štetočina pogledajte ovdje.

Berba tikvi i tikvica

Ljetne tikvice imaju nježnu i tanku koru, te ih je najbolje brati dok su male jer tada imaju i najbolji okus. U suprotnom, ako se ostave da rastu, plod dobije gorak okus. Tikvice, daju i više plodova ako se više obiru. Ubrane je najbolje odmah iskoristiti ili ostaviti u hladnjaku, ne duže od par dana.

Zimske sorte se obiru kada dostignu potpunu zrelost. U jesen, u vrijeme za berbu, kora im izgleda čvrsto, dobiju boju svojstvenu sorti i na lagan udarac rukom zvuče šuplje iznutra. Dodatnu tvrdoću kora postiže nakon berbe, zbog čega su tikve izvrsne za skladištenje. Najbolje ih je skladištiti u tamnom, prozračnom i umjereno toplom mjestu.