Paprika (Capsicum annuum) je jednogodišnja biljka, koja vodi porijeklo iz tropskih krajeva Amerike. Postoje brojne sorte paprike, koje se u kulinarstvu koriste za različite svrhe. To je niskokalorično povrće, jako bogato vitaminom C. Svježa paprika najviše sadrži vodu (89-93%), ugljikohridrate, a najmanje proteine i masti. U narodnoj medicini koristi se za prevenciju bolesti anemije i bolesti očiju, zbog obilja karotenoida u sastavu paprike.

Priprema tla i sadnja

Tlo za uzgoj paprike mora biti vrlo humusno, bogato hranjivim materijama, vlažno ali ne prevlažno. Paprika voli vodu, ali ne voli kad se voda dugo zadržava u tlu, što znači da tlu treba obezbjediti dobru drenažu. Pjeskovito-ilovasto tlo obezbjediti će dobru drenažu i brzo zagrijavanje. Biljka paprike voli puno sunca, pa se u toplijim područjima može iz sjemena uzgajati vani, iako je uvijek najbolje presaditi već formiranu sadnicu. Paprika se sadi iz sjemena u mjesecu februaru u klijalištima, koji se nalaze u zatvorenom prostoru na temperaturama od 18-25˚C.

Mlade biljke nakon izbijanja 3 lista, presađuju se iz klijališta u zasebne male saksije, gdje nastavljaju svoj rast do visine od 25-30 cm. Kada se tlo dovoljno zagrije, biljke paprike se presađuju u, već 15 dana prije, pripremljeno tlo za sadnju, gdje nastavljaju svoj rast do ubiranja plodova. Paprike se sade u redove, i to u razmacima između dva reda od 60-70 cm zavisno od sorte, a između biljaka od 30-35 cm.

Njega i zaštita

Paprika je prilično jednostavna za uzgoj i nije osjetljiva na štetočine i bolesti, ako se pravilno pripremi tlo za sadnju. Osim standardnih vrtnih nametnika, poput biljnih uši, paprika može imati problema sa pojavom hrđe. Protiv plemenjače i pepelnice, koriste se preventive mjere zaštite i pravilnog zalijevanja. Zalijevanje je najbolje obavljati u kasnim poslijepodnevnim satima, kada je sunce već zašlo i kada se zemlja malo ohladila. Odstajala voda, koja se tokom dana malo i ugrijala, je najbolja za zalijevanje povrtnih kultura. Ako se zalijevanje obavlja crijevima za vodu, direktno iz pipe, onda crijevo usmjeriti u zemlju, a ne zalijevati po biljkama.

Protiv korova uglavnom se koriste folije, koje sprječavaju njegovo izrastanje. Od prirodnih metoda, između redova zasada, mogu se koristiti nisko-rastuće ljekovite kulture i djeteline, koje ujedno štite i od insekata i hrane tlom azotom (djeteline). Prije sadnje mogu se korsititi i prirodni herbicidi, poput mješavina od ocata i sapuna, i alkohol. Ovo su nagrizajuća sredstva, pa ih je potrebno korsitit s oprezom. Paprika je osjetljiva na plodored, pa treba povesti računa, da se nikad ne sadi na isto mjesto.

Berba

Plod paprike je spreman za berbu, kada promjeni boju iz zelene u žutu, narančastu ili crvenu. Boja ploda paprike povezana je sa okusom paprike. Obično je crvena boja najslađa vrsta, dok žute sitnije sorte su ljute, kao npr. paprika Somborka. Nakon sazrijevanja prvih plodova, dalja berba se vrši svakih par dana. Ubrane paprike su lako kvarljive, pa ih je preporučljivo odmah upotrijebiti, prodati ili zamrznuti.

U kulinarstvu upotreba paprike je raznolika. Može se koristiti kao začin u suhom, praškastom obliku, za pripremu mnogih jela. Za pripremanje ajvara koriste se crvene paprike, tzv.roge. Zbog svojih mesnatih plodova, sorta roge Slonovo uho je najpopularnija za pripremu ajvara. Žute ljute paprike (paradajz paprika i somborka) su popularne za ukiseljavanje i pripremu punjenih paprika.