Paprika (Capsicum annuum) je jednogodišnja biljka, koja vodi porijeklo iz tropskih krajeva Amerike. Postoje brojne sorte paprike, koje se razlikuju po obliku i boji, a u kulinarstvu koriste za različite svrhe. To je niskokalorično povrće, jako bogato vitaminom C. Svježa paprika najviše sadrži vodu (89-93%), ugljikohidrate, a najmanje proteine i masti. U narodnoj medicini koristi se za prevenciju bolesti anemije i bolesti očiju, zbog obilja karotenoida u sastavu paprike. Najčešći varijeteti paprike su crvene, žute i narančaste boje, iako postoje još i bijele, ljubičaste i smeđe sorte.

Priprema tla i sadnja

Tlo za uzgoj paprike mora biti vrlo humusno, bogato hranjivim materijama, vlažno ali ne prevlažno. Paprika voli vodu, ali ne voli kad se voda dugo zadržava u tlu, što znači da tlu treba obezbjediti dobru drenažu. Pjeskovito-ilovasto tlo obezbjediti će dobru drenažu i brzo zagrijavanje. Biljka paprike voli puno sunca, pa se u toplijim područjima može iz sjemena uzgajati vani, iako je uvijek najbolje presaditi već formiranu sadnicu. Paprika se sadi iz sjemena u mjesecu februaru u klijalištima, koji se nalaze u zatvorenom prostoru na temperaturama od 18-25˚C.

Mlade biljke nakon izbijanja 3 lista, presađuju se iz klijališta u zasebne male saksije, gdje nastavljaju svoj rast do visine od 25-30 cm. Kada se tlo dovoljno zagrije, biljke paprike se presađuju u, već 15 dana prije, pripremljeno tlo za sadnju, gdje nastavljaju svoj rast do ubiranja plodova. Paprike se sade u redove, i to u razmacima između dva reda od 60-70 cm zavisno od sorte, a između biljaka od 30-35 cm.

Njega i zaštita

Paprika je prilično jednostavna za uzgoj i nije osjetljiva na štetočine i bolesti, ako se pravilno pripremi tlo za sadnju. Opšte mjere prevencije, poput pravilnog zalijevanja, postavljanja malča i održavanja higijene vrta, spriječiti će pojavu nametnika, ali i bolesti. Zalijevanje je najbolje obavljati u kasnim poslijepodnevnim satima, kada je sunce već zašlo i kada se zemlja malo ohladila. Odstajala voda, koja se tokom dana malo i ugrijala, je najbolja za zalijevanje povrtnih kultura. Ako se zalijevanje obavlja crijevima za vodu, direktno iz pipe, onda crijevo usmjeriti u zemlju, a ne zalijevati po biljkama.

Protiv korova uglavnom se koriste folije, koje sprječavaju njegovo izrastanje. Od prirodnih metoda, između redova zasada, mogu se koristiti nisko-rastuće ljekovite kulture i djeteline, koje ujedno štite i od insekata i hrane tlom azotom (djeteline). Prije sadnje mogu se korsititi i prirodni herbicidi, poput mješavina od ocata i sapuna, i alkohol. Ovo su nagrizajuća sredstva, pa ih je potrebno korsitit s oprezom. Paprika je osjetljiva na plodored, pa treba povesti računa, da se nikad ne sadi na isto mjesto.

Zaštita od bolesti i nametnika

U uslovima neadekvatne njege, čestog šokiranja biljke, paprika može, uslijed gubitka imuniteta biti podložna napadima različitih bolesti. Bakterijske i gljivične, su neke od najopasnijih bolesti od kojih paprika može i uginuti. Neke od njih su:

• Antraknoza – očituje se pojavom kružnih lezija na plodovima, a izaziva je gljivica Colletotrichum. Lezije se mogu pojaviti i na listovima, kao sive mrlje sa tamnim rubovima. Tretiranje sjemena vrućom vodom, prije sadnje, pokazalo se kao dobra prevencija protiv ove bolesti. Rotiranje usjeva je još jedna preventivna mjera, koja je efikasna i protiv drugih bolesti.

• Pjegavost lista – još jedno gljivično oboljenje, koje nije toliko opasno kao antraknoza. Prvi simptomi su uočljivi na listovima, i to obliku malih okruglih mrlja, ispunjenih vodom. Kako se mrlje šire, postaju smeđe, sa ljubičastim ili crvenim rubovima. Vremenom listovi postaju krhki i suhi, te opadaju sa stabljike. Ova bolest ne utiče na prinos, ali se nakon sjetve sav biljni otpad treba zapaliti i tlo očistiti dobro od biljnog otpada, kako se ne bi budući usjevi, u početnim fazama razvoja, zarazili.

• Hrđa – Pojava hrđe očituje se smeđim mrljama na listovima, koje ako se zapuste mogu rezultirati daljem širenju i na susjedne biljke. Ova bolest vrlo rijetko ubija biljku, ali može ih učiniti zakržljalim i umanjiti kompletan prinos. Preporučuje se, nakon što se uoče prvi simptomi, potrebno je odstraniti sve zaražene listove, te ih zapaliti na mjestu što dalje od vrta. Plodored je izvrsna prevencija protiv svih vrsta bolesti.
• Prigušujuća bolest – koju izaziva gljivica Pythium. Napada čak i sjeme u fazi klijanja, te mlado korijenje tek izniklih biljaka. Mlade stabljike se ruše i umiru, dok im korijenje izgleda potpuno bezbojno i natopljeno vodom. Ova bolest je karakteristična na slabo drenažnim, teškim i hladnim tlima.

Berba

Plod paprike je spreman za berbu, kada promjeni boju iz zelene u žutu, narančastu ili crvenu. Boja ploda paprike povezana je sa okusom paprike. Obično je crvena boja najslađa vrsta, dok žute sitnije sorte su ljute, kao npr. paprika Somborka. Nakon sazrijevanja prvih plodova, dalja berba se vrši svakih par dana. Ubrane paprike su lako kvarljive, pa ih je preporučljivo odmah upotrijebiti, prodati ili zamrznuti.

U kulinarstvu upotreba paprike je raznolika. Može se koristiti kao začin u suhom, praškastom obliku, za pripremu mnogih jela. Za pripremanje ajvara koriste se crvene paprike, tzv.roge. Zbog svojih mesnatih plodova, sorta roge Slonovo uho je najpopularnija za pripremu ajvara. Žute ljute paprike (paradajz paprika i somborka) su popularne za ukiseljavanje i pripremu punjenih paprika.