Priprema zemljišta i sadnja

Origano je višegodišnja biljka, ljubitelj sunca, čija jačina utiče na jačinu okusa. Što više sunca, jači i aromatičniji okus origana. Vrlo lako se može uzgajati iz sjemena, ali i iz reznica koje se uzimaju od već razvijenih i zdravih grmova. Za sadnju origana u vrtu najbolja su lagana, rastresita zemljišta, sa što manjim udjelom gline. Glina zadržava vodu, što origanu nikako ne odgovara. Najbolje je tlo pripremiti tako što će se u mjesto predviđeno za sadnju dodati krupnozrnasti šljunak, koji će poboljšati drenažu tla. Na nešto težim tlima, najbolje ga je uzgajati na uzdignutim gredicama.

Vrlo lako se može uzgajati i u saksijama, te u zatvorenom prostoru, ako mu se obezbjedi puno svjetlosti i topline.

Uzgoj origana iz sjemena

Uzgoj sjemena je nabolje započeti u zatvorenom prostoru, i to otprilike 2 mjeseca prije prebacivanja u vrt. Rastresitu zemlju staviti plitke posude plastične, drvene, ili table stiropora, će biti sasvim dovoljne za početni uzgoj origana. Sjeme nije potrebno saditi duboko, dovoljno ga je tek prekriti tankim slojem zemlje. Posudu je poželjno prekriti prozirnim najlonom ili plastikom, te ostaviti na sunčano i svjetlo mjesto, da bi započele proces klijanja. Sjeme bi trebalo proklijati 7 dana nakon sadnje. Za početnu fazu razvoja biljke, potrebno je i održavati umjerenu vlažnost zemlje u posudi. Povremenim špricanjem zemlje, tek kad je suha na dodir, bit će dovoljno da zadovolji potrebe mladih biljaka. Nakon što dosegnu visinu od 10-15 cm, mogu se prorijediti, kako bi susjedna biljka ojačala svoj korijen. Nakon što prođe opasnost od proljetnog mraza, mlade biljke se presađuju u vrt gdje nastavljau svoj rast.

Njega i zaštita origana

Origano je biljka sušnih područja, tako da nije ljubitelj velikih količina vode. Zbog ovoga bi se zalijevanje origana, trebalo svesti na minimum, te zalijevanje obavljati samo kada je zemlja suha na dodir. U suprotnom zbog loše drenaže i preobilnog zalijevanja, može doći do truleži korijena i propadanja biljke.

Izvrstan je kao među-kultura svim vrstama povrća, jer svojim mirisom odbija nametnike, a i sam je vrlo otporan skoro na sve vrste bolesti. U vrtu, izvrsno se slaže sa paprikom i paradajzom, koje i ujedno štiti od napada biljnih uši.

Gnojidbu origana nije potrebno vršiti, jer najbolje uspijeva na umjereno plodnim tlima. Rezidbu je potrebno vršiti povremeno, kako bi se otklonili mrtvi dijelovi grma, što potiče rast novih grana i listova. Redovna rezidba može započeti, čim biljka bude visoka nekoliko centimetara.

Iako je vrlo otporan na pojavu štetnih insekata, ipak gljivična oboljenja mogu biti njegov smrtni neprijatelj. Gljivična oboljenja nastaju uslijed prevelike vlage staništa i kod pregusto zasađenih biljaka, gdje cirkulacija zraka svedena na minimum. Najčešće posljedice napada gljivičnih oboljenja su trulež lišća i trulež korijena. Hrđa origana je najučestalije gljivično oboljenje, koje ga napada. U početnom stadiju razvoja ove bolesti, moguće je spasiti biljku obrezivanjem zaraženih dijelova. Pojava kružnih žutih mrlja, je prvi znak napada ove bolesti.

Od insekata, origano vrlo rijetko napadaju biljne uši i grinje, u uslovima prevelike vlage i neadekvatne njege. Jak, raspršujući mlaz vode vrlo lako tjera nametnike sa origana, koji se najčešće više ne vraćaju na njega.

Berba origana

Berba origana je vrlo jednostavna i ne može se desiti nikakva greška, jer redovna berba potiče rast novih stabljika. Najbolju aromu origano ima neposredno pred cvjetanje, kada se i preporučuje obaviti berbu. Uvijek bi se trebalo ostaviti 2/3 biljke, kako bi nastavile svoj bujan i zdrav rast. Nakon cvjetanja origano počinje da gubi na jačini okusa i mirisa, zbog čega je vrlo važno ne dopustiti da biljka cvijeta. Nakon berbe i pravilnog sušenja, origano će imati intenzivniji miris i okus, što jelima daje jedinstvenu i bogatu aromu.

Cvjetovi origana, također su jestivi, te se koriste kao začin tjesteninama i picama, iako je njihova upotreba najčešće zastupljena kao dekoracija jelima. Najčešće cvjetovi origana postaju gorki nakon pregrijavanja, zbog čega se koriste kao svježi nakon kuhanja. Ostavljanjem cvjetova na stabljici, kao krajnji stadij razvoja, pojavljuje se sjeme, koje se može iskoristiti za sadnju novih grmova origana. Nakon završenog stadija razvoja biljke, preporučuje se rezidba grma do dna, tj. do posljednjeg donjeg lista.