Orah vodi porijeklo iz srednje i zapadne Azije. Orah je visoko kaloričan i bogat hranjivim materijama, a posebno zdravim mastima, omega 3 masnim kiselinama, proteinima i vlaknima. U narodnoj medicini, orah se koristi za održavanje zdravlja srca i mozga.Za lijek protiv gastritisa listovi se skupljaju u proljeće, a nezreo plod u junu. Mlado lišće se koristi za jačanje krvi, dobru probavu i kao obloga kod upale očiju. Stablo oraha je, zbog svoje čvrstoće, jako popularno i u industrijskoj proizvodnji, za proizvodnju namještaja. Drvo oraha može narasti od 25-35 m i može dostići starost i do 200 godina.

Priprema tla i sadnja oraha

List oraha je prirodni herbicid, što znači da u blizini orahovog stabla ne smije biti ništa posađeno od povrtnih kultura, voća ili bilo koje druge korisne ili ukrasne biljke. Najvažnije je odabrati mjesto za uzgoj, mjesto u čijoj blizini neće biti cvjetnjak, njiva ili voćnjak nekih drugih kultura. Orah zahtijeva puno sunca i visoko kvalitetno tlo, sa dobrom drenažom. Najbolja tla za uzgoj oraha su ilovasta tla bogata humusom, čija dubina prelazi 3 metra do čvrste podloge. Sadnja se obavlja iz sjemena ili već gotovih kalemljenih sadnica, što je uvijek bolja opcija, u razmacima najmanjim 5-10 metara ovisno od sorte i namjene uzgoja . Na odabranoj lokaciji, kopaju se rupe namijenjene za sadnju, u razmacima 45×45 cm, dubine oko 50 cm. U njih se postavljaju sadnice, vodeći računa da se ne oštete mladi izdanci korijena. Uz novosađene mlade sadnice, postavlja se potpora koja ih čuva od vjetra ili drugih mogućih oštećenja. Na površinu zemlje postavlja se zrelo stajsko gnojivo udaljeno oko 25 cm od baze stabla.

Njega i zaštita oraha

Orah je osjetljiv na jake vjetrove, vrlo niske i vrlo visoke temperature. Orah, kao i druge voćke, se obrezuje ali rjeđe. Obrezivanje se vrši obično svake dvije godine, u svrhu prorjeđivanja krošnje, oblikovanja krošnje i rađanja boljeg i krupnijeg ploda. U doba mirovanja voćke, obično u jesen ili rano proljeće, obrezivanje je najefikasnije. Sve su sorte oraha samoplodne. Oprašivanje se obavlja vjetrom i insektima, a mnogo je uspješnije kad su u voćnjaku zasađene i druge sorte oraha, što povećava i ukupni imunitet voćnjaka . U razdoblju nakon cvatnje, stabla zahtijevaju više vode, pa bi se navodnjavanje trebalo češće obavljati. Bolesti od kojih najčešće obolijeva su trulež korijena, bakterijska infekcija lista i ploda, te gljivična oboljenja listova. Bakterije obično dolaze iz tla u kojem mogu godinama preživjeti, napadaju mlade plodove, koji se postepeno smanjuju, venu i na kraju otpadaju. Dobra prevencija protiv ovih bolesti su dobra drenaža tla, izbjegavanje zalijevanja po krošnji drveća i preventivna upotreba modre galice.

Berba oraha

Ovisno od klime i vrste oraha, plod oraha sazrijeva od početka septembra do početka novembra mjeseca. Zelene opne oraha počinju da žute i odvajaju se od svoje peteljke, te uz pomoć vjetra ili otresanja padaju na tlo. Nije preporučljivo plodove ostaviti da dugo stoje na zemlji, jer postaju meta napada plijesni, za vrijeme kišnog ili vlažnog vremena. Također treba izbjegavati primjenu jakih udaraca motikama, tokom berbe, po granama, jer nastale rane koje iscrpljuju stablo i stvara se dobra podloga za razvoj bakterija i gljivica. Zelena opna se odstranjuje odmah po ubiranju nožem ili rukama. Prije su farmeri zelene orahe zakopavali dublje u zemlju, da zelena opna istruhne, kako bi lakše došli do ploda. Međutim to i nije baš najbolja metoda, s obzirom da jezgra oraha može da promjeni hemijski sastav i dobiti okus buđavosti i nakiselosti. Oljuštene plodove potrebno je smjestiti na suho i prozračno mjesto, da bi se ljuska oraha osušila. Dovoljno je sedmicu do dvije držati ih na takvom mjestu prije pakiranja u mrežaste vrećice.