NEMINERALNI ELEMENTI (GASOVI)

Ove elemente biljke koriste u obliku gasova. Nemineralni elementi u tlu se nalaze u obliku spojeva ugljičnog dioksida (CO2), kisika (O2) i u obliku vode (H2O). Tri su osnovna elementa:

Oksigen (O) – njegova koncentracija u tlu ovisi o strukturi tla i teksturi tla i količini vode. Kisik zajedno sa drugim gasovima tla i vodom ispunjava pore zemljišta. Njegova razina opada s dubinom tla i zasićenjem zemljišnih pora vodom. Kisik utiče na odvijanje svih životnih procesa živog svijeta u tlu. Smanjenje njegove koncentracije utiče na fiziološke procese biljaka (unos hranjivih materija i disanje), aktivnosti mikroorganizama, stvaranje različitih oboljenja korijena i raspadanje organske materije.

Karbon ili ugljik (C) – Karbon u tlu se nalazi u obliku gasa kao CO2, kao i u organskom i anorganskom obliku. Direktno učestvuje u procesu fotosinteze kao CO2, gdje ga biljke koriste za proizvodnju ugljikohidrata, čime se oslobađa kisik. U organskom i anorganskom obliku utiče na mnoge karakteristike tla. Sadržaj i promet hranjivih materija i vode, boja tla, razmjena gasova direktno su povezana za količinom karbona u tlu.

Hidrogen (H) – njegova količina je povezana sa pH vrijednosti tla. U tlo ulazi cijepanjem molekule vode ( H2O ) uz pomoć svjetlosne energije, nakon čega se oslobađa u obliku plina i u takvom obliku je dostupan biljkama. Ugrađuje se u organske spojeve zajedno sa karbonom. S obzirom da se izdvaja iz vode, njegov nedostatak u tlu se povezuje sa nedostatkom vode.

MIKROELEMENTI ILI ELEMENTI U TRAGOVIMA

Mikro elemente biljke koriste u znatno manjim količinama i uglavnom imaju funkcije u metaboličkim procesima. Sadržaj organske materije i pH vrijednost tla utiču na njihovu dostupnost za navedene procese biljaka. Mikro elementi u većim količinama postaju jako toksični za biljke. U ovu grupu nutrijenata spadaju:

Željezo (Fe) – je jako je važno za sintezu klorofila u biljnim ćelijama, što utiče na normalno odvijanje procesa fotosinteze. Njegov nedostatak očituje se u obliku kloroze i nekroze lišća biljaka.

Mangan (Mn) – potpomaže izgradnju kloroplasta i učestvuje u procesu fotosinteze.

Bor (B) – utiče na klijanje sjemena, cvjetanje i razvoj ploda, na apsorpciju soli i staničnu diobu. U tlo ulazi razgradnjom minerala i jako je sklon ispiranju, zbog čega su njegovi nedostaci u poljoprivredi jako česti, što rezultira slabom rastu biljaka, pa i uginuću.

Bakar (Cu) – učestvuje u mnogim enzimskim procesima biljaka, i jako je bitan za pravilno odvijanje fotosinteze.

Cink (Zn) – učestvuje u razvoju korijena i i rastu biljke. Njegov nedostatak očituje se u zakržljalim listovima.

Natrij (Na) – igra veliku u ulogu u općenitom zdravlju tla. Neophodan je rast algi i bakterija. U tlu se nalazi u obliku soli, što utiče na salinitet zemljišta. Najviše je zastupljen u alkalnim tlima. U vrlo malim količinama neophodan je i za razvoj biljaka jer učestvuje u metaboličkim procesima , razmjeni jona kalija (K) i pomaže funkcijama kalija (K) u zatvaranju i otvaranju pora biljaka.

Aluminij (Al) – njegovo prisustvo u većim količinama može učiniti tlo kiselijim, što pogubno djeluje na biljke, jer aluminij inhibira rast korijena. U jako malim količinama može se koristiti za suzbijanje gljivičnih oboljenja korijena.

Hlor (Cl) – u tlu se nalazi u obliku plina i rastopljen u vodi. Jako je bitan za normalan razvoj biljaka, te se u novije vrijeme razmatra da se uvrsti u skupinu esencijalnih elemenata. U tlu se nalazi u hranjivom i toksičnom obliku. Funkcije klora su ključne za odvijanje fotosinteze, učestvuje u razmjeni jona K, može suzbiti brojne gljivične infekcije, i utiče na kiselost tla.

Silicij (Si) – poboljšava zdravlje biljaka ali u jako malim količinama, u suprotnom je jako toksičan. Osnovni je element izgradnje minerala, poboljšava kapacitet tla za zrak i vodu, u tlu se nalazi u obliku silikatnih minerala. Utiče na distribuciju, unos i funkcionalnost hranjivih tvari.

Selen (Se) – nije toliko bitan za cvjetanje i razvoj ploda, ali utiče na rast biljaka i na otpornost na patogene bolesti. Jako je bitan za hranu koja se uzgaja za životinje, pa se njegov nedostatak u tlu, može očitovati manjkom u hranivima za životinje.

Nikal (Ni) – jako je važan za procese metabolizma azota. Njegov manjak očituje se u nakupljanju toksičnih oblika uree, što može biti pogubno za biljke.