Written by Lejla B
4 kolovoza, 2020
Aloe vera je jedna od najstarijih spominjanih biljaka kroz historiju čovječanstva. Zbog svojih ljekovitih osobina stari Egipćani su je koristili za liječenje rana, opekotina, snižavanje temperature i dr. To je zimzelena trajnica, debelih sočnih listova, koja vodi porijeklo sa Arapskoga poluotoka. Zbog bogatstva vitamina, minerala, enzima, masnih kiselina u narodnoj medicini se koristi kao moćan lijek protiv opstipacije, psorijaze, regulacije šećera u krvi, liječenja čireva na želucu, poboljšavanja zdravlja kože i dr. Iako njena pretjerana upotreba može dovesti i do negativnih učinaka, aloe vera i dalje se vodi kao jedan od najboljih prirodnih lijekova. Pretežno se gaji za potrebe poljoprivrede, farmaceutske i kozmetičke industrije i broji preko 250 vrsta, od kojih su neke posebno toksične.
Priprema zemljišta i sadnja
Aloe vera je biljka tropskih područja i vrlo je jednostavna za uzgoj. Jako je slična svojim rođacima kaktusima, pa od tla zahtijeva skoro pa iste hranjive materije i uslove okoliša. Zahtijeva mnogo svjetlosti, najmanje 8-10 sati ali ne direktne sunčeve svjetlosti, jer se može osušiti. Blaga sjena u vrtu u vrućim ljetnim danima, bit će idealna za njen uzgoj.
Aloe vera voli jako drenirana tla, jer je prirodno prilagođena suhljim staništima, te ne voli nakupljanje vode u tlu ili saksiji. Za njen uzgoj najbolja su pjeskovita ili šljunkovita tla, neutralne pH vrijednosti. Za saksijski uzgoj potrebno je obezbjediti dobru drenažu, na način da se saksija probuši sa nekoliko rupa, te se na dno saksije postavi šljunak. Ovo će obezbjediti brže oticanje vode, te će spriječiti pojavu truleži korijena. U vrtu je poželjno sadnju obaviti na uzdignutim mjestima, kako ne bi došlo do nakupljanja viška vode poslije obilnih kiša. Biljka aloe vere je prilično otporna, ali nakupljanje vode je može u potpunosti uništiti.
Sadnja ili presađivanje aloe vere se vrši tako da se izvadi biljka iz zemlje ili saksije, te sapere korijen vodeći računa da se ne ošteti. Ako je biljka preduga, može se djelomično izrezati, iako prevelika rezidba može ubiti biljku. Nastale rane poželjno je premazati voskom, kako biljka ne bi izgubila svoje sokove. Postavljanjem biljke u zemlju ili saksiju najbolje je vršiti postepeno, i to:
- Dno rupe za sadnju ili saksije prekriti šljunkom, zatim postaviti biljku, te dopuniti rupu ili saksiju pjeskovtio-šljunkovitom smjesom, vodeći računa da donji listovi aloe ne ostanu zatrpani. Zasađenu biljku ne zalijevati najmanje 7 dana, što će spriječiti pojavu truleži korijena.
Razmnožavanje aloe vere
Aloe vera može se razmnožavati sjemenom, lisnim reznicama ili odvajanjem mladih biljaka od matične biljke. Najlakši i najučinkovitiji način je odvajanjem mladih biljaka od korijena matične biljke. Na mjestu vezivanja oštrim nožem prekine se veza korijena sa matičnom biljkom, vodeći računa da su na odvojenoj biljci razvijena 2-3 lista. Ovaj način razmnožavanja će obezbjediti zdrave i jake biljke, za razliku od razmnožavanja reznicama, za koje potrebno puno više vremena da se biljka razvije. Lisne reznice se uzimaju od vrhova listova razvijenih odraslih biljaka. Reznice se prije sadnje moraju ostaviti najmanje 7 dana da se osuše, što spriječava za se rane od rezidbe ne inficiraju. Prije sadnje reznice se umoče u hormon za ukorijenjivanje i med, koji služi kao antiseptik. Dalju sadnju obavljati kao gore već naveden način.
Njega i zaštita
Aloe vera za svoj uzgoj traži vrlo malo vode. Zalijevanje je najbolje obavljati rijetko, i to kada se zemlja u potpunosti osuši, zatim je obilno zaliti. U zimskom periodu biljku zasađenu u vrtu nije potrebno zalijevati. Jedan od znakova preobilnog zalijevanja, je pojava tamnih mrlja na lišću aloe. Tamne mrlje mogu se pojaviti i na listovima koji su konstantno izloženi suncu.
Od aprila do septembra aloe vera intenzivno raste, te je u ovom periodu tlu potrebno obezbjediti malo, ali dovoljno hranjivih materija. U vrtu, gnojidbu je dovoljno obaviti jednom godišnje i to u proljeće, prirodnom gnojivima bogatim fosforom. Za saksijski uzgoj gnojidbu je potrebno obavljati najviše jednom mjesečno tokom intenzivnog rasta, najbolje tečnim gnojivima bogatim fosforom. Za gnojidbu je poželjno izbjegavati kompost, stajsko ili kokošje gnojivo, jer ova prirodna gnojiva zadržavaju vlagu oko korijena aloe, zbog čega njihova upotreba može biljku ubiti. U zimskom periodu, gnojidba se ne vrši, jer tada je biljka u stadiju mirovanja.
Korov u svojoj blizini aloe vera ne podnosi. Redovno uklanjanje korova poboljšati će cirkulaciju zraka, a i smanjit će pojavu nametnika. Zbog pjeskovitog tla u kojem biljka raste, korov je potrebno pažljivo otkloniti kako se ne bi oštetilo korijenje aloe vere.
Bolesti aloe vere
Osim gljivičnih oboljenja korijena, zbog neadekvatne njege aloe vere osjetljiva je i na pojavu gljivičnih oboljenja listova. Ove bolesti se očituju, uglavnom pojavom tamnijih pjega na listovima. Reducirano zalijevanje, ne zadržavanje vode oko biljaka, cirkulacija zraka oko korijena i između biljaka, u potpunosti otklanja opasnost od pojave ovih bolesti.
Osim gljivičnih oboljenja, aloe veru mogu napasti i grinje i uši, koje mogu učiniti ogromne štete isisavajući sok iz listova. Upotreba sapunice (2 kašike deterdženta za suđe na 1 litar vode) otkloniti će ove nametnike, ali se tretman mora ponoviti 2-3 puta u sedmici dana. Toplom vodom, četkicom i sapunicom operu se nježno svi listovi, i sačekaju da se dobro osuše. Moguća je i pojava plijesni na listovima od ovih nametnika, zbog čega se tretman ponavlja sve dok se plijesan u potpunosti ne ukloni.
Upotreba aloe vere u obliku soka za mršavljenje je sve više popularna, iako se pretjerana upotreba može biti kobna. Negativna djelovanja se očituju u obliku probavnih nelagoda, bubrežnih problema, aritmija i dr. Gel aloe vere nije preporučljiv za konzumaciju, jer sadrži toksične supstance. Gelovi su pretežno namijenjeni ne oralnoj upotrebi, za nadražaje kože, posebno za liječenje opekotina od sunca.
Povezani članci
Neven – Moćni zaštitnik
Neven je jednogodišnja biljka porijeklom iz Južne Evrope i Azije. Kroz historiju čovječanstva, koristio se za liječenje mnogih bolesti, posebno kožnih oboljenja i za zacjeljivanje rana. Vremenom je dokazano da posjeduje i druga ljekovita svojstva kao što su...
Brokula – Zeleni dragulj
Brokula pripada porodici kupusnjača i vrlo se razlikuje od svojih rođaka, po obliku i boji glavice. Prvi put je uzgojena na Mediteranu i Aziji, od divljeg kupusa. Vremenom je kultivirana da ima specifičan okus, koji je ljudima davao nutritivno bogat zalogaj. Osim što...
Pitomi Kesten
Kesten je visoko stablo, porijeklom iz umjerenih područja sjeverne polutke. Pripada porodici bukovki, te pojedine vrste mogu živjeti i do 800 godina. Njegovo stablo je prekriveno sivim korom, dok se krošnja može širiti i do 15 m. Krošnju krase sjajni listovi,...
Budite u toku s najnovijim vijestima i ažuriranjima
Prijavite se za novosti
U predviđeno polje unesite Vaš email i među prvima dobijte obavijesti o novostima i novim objavama na našoj stranici
Pratite nas
na društvenim mrežama