Written by Lejla B
14 travnja, 2020
Voćarstvo je grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem, zaštitom i prodajom voća. Za zdrav i rodan voćnjak najvažnije je isplanirati vrste zasada, voditi računa o biološkoj i genetskoj raznolikosti i izabrati najpovoljnije tlo za uzgoj voća. Najbolja tla za podizanje voćnjaka su ravna i valovita, do blago nagnuta, sa dobrim fizičkim svojstvima i vodnim režimom tla.
Podizanjem voćnjaka moraju se poštovati i određena pravila :
- Većina voćki zahtijeva mnogo sunca za svoj rast i razvoj. Izbor lokacije je jedan od najvažnijih zahtijeva koji se maksimalno moraju ispuniti.
- Dubina tla, na kojem se planira zasad, mora biti najmanje 2 metra do čvrste podloge. Ovo je jako bitno zbog razvoja korijena voćke.
- Osigurati dobru drenažu tla. Ne dozvoliti da se voda nakon oborina dugo zadržava na površini, jer u suprotnom stvaraju se močvare, što čini dobru podlogu za razvoj gljivičnih oboljenja
- Obezbijediti sistem za navodnjavanje, ako su u pitanju veliki voćnjaci.
- Poštovati raspored i razmak između zasada. Obično u voćnjacima stabla su raspoređena jednolinijski ili kao mreža (cik-cak), pri čemu se vodi računa da svako stablo dobija dovoljne količine sunca. Zavisno od vrste stabla, razmak između zasada kreće se od 3,5-5 metara. Dovoljan razmak će omogućiti stablu da se normalno razvija, a da pri tome ne smeta susjednim stablima.
- Poštovati raznolikost između zasada, zbog privlačenja različitih insekata koji vrše oprašivanje cvjetova.
Sadnice voća sade se u jesen i u proljeće. Jesenska sjetva je u mnogo čemu bolja od proljetne, jer se tada biljni nektar iz stabla spusti dovoljno blizu korijena, što povećava šansu za uspješno primanje sadnice i bolje ukorjenjivanje. Takve sadnice su obično otpornije i jače u odnosu na one iz proljetnog uzgoja.
Voće predstavlja krajnju fazu razvoja sadnice voća, to je plod koji u sebi sadrži sjemenku. Voće je bogat izvor prirodnih vlakana, vitamina i antioksidanata. Prema porijeklu proizvodnje voće se dijeli u dvije kategorije :
Kontinentalno voće
- Bobičasto voće (borovnica, ribizla, grožđe, brusnica)
- Koštunjavo voće (šljiva, breskva, kajsija)
- Jezgrasto voće (orah, kesten, lješnjak, badem)
- Jabučasto voće (dunja, kruška, jabuka, mušmula)
- Jagodasto voće (jagoda, malina, kupina
Južno voće
- Agrumi (limun, mandarina,smokva, naranča)
- Egzotično voće (mango, papaja, ananas, banana)
Rezidba, njega i zaštita
Rezidba voća mora imati svoju svrhu, jer se s njom postiže dobro razvijena i pregledna krošnja sa snažnim nosivim granama. Rezidba se obavlja u vrijeme mirovanja voćke, kada se biljni nektar spusti iz krošnje u glavno stablo i kada nema opasnosti od pojave mraza. U područjima oštrih zima, rezidba se obavlja u rano proljeće, prije pojave prvih izboja. Za obavljanje pravilne rezidbe najbolje je poštovati slijedeća pravila :
- Potpuno odstraniti sve suhe grane bez pupova
- Uvijek se uklanja slabija grana, kod grana koje rastu paralelno
- Sve grane koje rastu prema unutrašnjosti krošnje se također odstranjuju
- Kod grana koje se križaju reže se ona koja raste prema sredini krošnje
- Rane nastale rezidbom treba zatvoriti, za šta se najčešće upotrebljava voćarski vosak
Pravilnom i redovnom rezidbom krošnji će se obezbjediti više svijetla, povećati će se prinos plodova i očuvati će se zdravlje cjelokupnog stabla.
Njega
Za dobar prinos voćaka potrebna je i pravilna njega i gnojidba. Redovnom gnojidbom postiže se opskrbljivanje hranjivim materijama, dovoljnim da voćka nosi dobar plod i da plod uspješno sazrije. Preobilna gnojidba donosi negativne posljedice za zdravlje stabla, posebno gnojidba dušičnim gnojivima. Gnojidbu je najbolje obavljati u rano proljeće, jer se tada obezbjeđuje dovoljno energije i hrane prvim izbojima, i u kasnu jesen, jer tada gnojivo grije i čuva korijen od smrzavanja, te vraća nazad stablu potrošene hranjive materije. U periodu zametanja plodova povesti računa da stablo ima dovoljno kalija, da bi plodovi ostali na grani do potpunog sazrijevanja. Za vrijeme behara dešava se da ne dođe do oprašivanja, što može biti posljedica prekomjerne upotrebe pesticida. U tom slučaju probeharala stabla se svakodnevno protresaju kako bi se raspršio polen i zametnuo plod.
Zaštita
U zimskom periodu stabla je potrebno zaštititi od smrzavanja, a to se obično obavlja minerlnim uljima na bazi bakra. Ulja naprave zaštitini sloj na kori drveta i ne dozvoljavaju smrzavanje biljnog nektara, te čuvaju stablo od biljnih uši i drugih nametnika. Koriste u vrijeme mirovanja stabla. Upotreba vapna ( kreča ) je još jedna preporuka za zaštitu stabala. Stabla se mogu krečiti u rano proljeće i u kasnu jesen. Krečenjem u jesen stabla se zaštite od mrazeva i sprječava se prezimljavanje insekata i ličinki u kori drveta. Proljetnim krečenjem postiže se zaštita od bakterija i gljivica, kao i od insekata koji čine štetu kori drveta.
Povezani članci
Neven – Moćni zaštitnik
Neven je jednogodišnja biljka porijeklom iz Južne Evrope i Azije. Kroz historiju čovječanstva, koristio se za liječenje mnogih bolesti, posebno kožnih oboljenja i za zacjeljivanje rana. Vremenom je dokazano da posjeduje i druga ljekovita svojstva kao što su...
Brokula – Zeleni dragulj
Brokula pripada porodici kupusnjača i vrlo se razlikuje od svojih rođaka, po obliku i boji glavice. Prvi put je uzgojena na Mediteranu i Aziji, od divljeg kupusa. Vremenom je kultivirana da ima specifičan okus, koji je ljudima davao nutritivno bogat zalogaj. Osim što...
Pitomi Kesten
Kesten je visoko stablo, porijeklom iz umjerenih područja sjeverne polutke. Pripada porodici bukovki, te pojedine vrste mogu živjeti i do 800 godina. Njegovo stablo je prekriveno sivim korom, dok se krošnja može širiti i do 15 m. Krošnju krase sjajni listovi,...
Budite u toku s najnovijim vijestima i ažuriranjima
Prijavite se za novosti
U predviđeno polje unesite Vaš email i među prvima dobijte obavijesti o novostima i novim objavama na našoj stranici
Pratite nas
na društvenim mrežama