Mravi

Prisustvo mrava, u poljoprivrednom zemljištu, je jako poželjno. Svojim kretanjem kroz tlo, čine ga prozračnijim i dostupnijim za zrak i vodu. Ubrzavaju razgradnju organske materije, te se bore protiv štetočina, jedući njihova jaja i mladunce. Pospješuju i oprašivanje, prenoseći polen na tijelu, tokom njihovog kretanja. Osim dobrih strana, mravi imaju i one loše. U velikim leglima, mravi uzgajaju lisne uši i šire ih svojim kretanjem. Lisne uši usisavanjem biljnog soka iz listova tvore slatki nektar, što privlači mrave. Na taj način mravi ih unose u svoje leglo i šire dalje po tlu.

Termiti

Za izgradnju svojih gnijezda koriste zemlju i fekalije. Žive u kolonijama i maju jako složenu društvenu strukturu. Kao i mravi svojom aktivnošću mijenjaju strukturne i hemijske osobine tla, ali su mnogo veće štetočine, jer se hrane pored biljnog otpada, i stablima. Njihove prehrambene navike, mogu načiniti ogromne štete u vrlo kratkom roku na poljoprivrednom imanju. Njihovo prisustvo zahtijeva brzo reagovanje da ih se eliminiše.

Zlatica

Broje preko 50000 vrsta. Najpoznatija, krompirova zlatica, je vrlo otporna i plodna. U razdoblju od par sedmica, jedna ženka krompirove zlatice, može položiti i do 500 jaja, koja se izlegu već za 5-10 dana. Hrane se najviše sa lišćem krompira, patliđana i paradajza. Mogu prouzročiti ogromne štete na ovim usjevima. Hemijski insekticidi su i dalje najučinkovitije sredstvo protiv njih, iako novije kolonije zlatice, postaju na djelovanje insekticida sve više otporne. Najbolja prirodna odbrana od zlatice je plodored. S obzirom da larve zlatice prezimljavaju u zemlji, ne preporučuje se saditi krompir na istom mjestu. Između redova stabljika krompira, poželjno je posaditi i kadulju, jer njen miris odbija zlatice od usjeva.

Bubamara

Zaštitni je znak Eko proizvodnje, jer su njihove prehrambene navike za poljoprivredu vrlo korisne. Hrane se lisnim i štitastim ušima. Svoja jaja poliježu direktno u kolonije biljnih uši, tako da uvijek imaju izvor hrane. Jedna bubamara može pojesti i do 5000 lisnih uši. Privlači ih dobro zagnojeno tlo i cvijeće, zbog biljnog soka i polena. Poželjni usjevi za privlačenje bubamara su korijander, kopar i suncokret.

Veliki bijeli crv

Hrane se korijenjem biljaka, a posebno mladim korijenjem kukuruza, krompira, jagoda i luka. U ljetnom periodu u zemlju polaže preko 200 jaja. Njegovo prisustvo u zemlji se teško primjeti, osim kad je već načinjena šteta, koja se ogleda u iskrivljenim stabljikama, slabom urodu ili potpunom uginuću biljke. Bijeli crv osjetljiv je na prisustvo određenih vrsta bakterija iz roda Bacillus, zatim na prisustvo gljivica iz roda Metrahizium, kao i na prisustvo osinjaka u zemlji, jer osama predstavlja i izvor hrane.

Uši

Jako brzo se razmnožavaju, čine ogromne štete na usjevima. Koncentrišu se na listovima čijim sokom se i hrane. Neke vrste, kao što su štitaste uši, ispuštaju ljepljivu masu, kao smolu, na koju se još dodatno lijepe i gljivice, što je u većini slučajeva pogubno za biljku. Prirodni neprijatelji protiv ovih nametnika su bubamare, neke vrste ptica, paukovi dr. Biljke koje tjeraju biljne uši iz vrta su kopriva, lavanda, luk, korijander i dr.

Grinje

Veličine su tek jedva nekoliko milimetara, i teško su vidljive golim okom. Obično se na tlu nalaze u obliku malih tačkica koje se kreću. Hrane se algama, biljnim ostacima, lišćem i mrtvim sitnim životinjama. Na lišću žive u kolonijama i obično se smještene sa donje strane lista. Na listovima se u početku zapažaju sitne, žučkaste mrlje, dok na kraju cijeli list požuti i otpadne. Upotrebom insekticida njihovi predatori se u značajnoj mjeri smanje,zbog čega mogu slobodno da se razmnožavaju i hrane, uzrokujući na usjevima velike štete.

Pauk

Jako su proždrljivi ne biraju kojeg insekta će pojesti. Na taj način mogu pomoći poljoprivrednom imanju u lovljenju štetočina, kao i postavljanjem zamki u obliku mreža.¸Iako su potpuno bezopasni za ljude, njihov zastrašujući izgled, straši većinu uzgajivača, zbog čega se poseže za hemijskim sredstvima. Prirodna odbrana od pauka je uklanjanje njihovim mreža, te čišćenje vrta od raznih otpadaka drveta, manjih stijena i sl

Bakterije

Bakterije su dominantni jednoćelijski organizmi koji žive u kolonijama. U tlu se nalaze u svim horizontima. One koje su bliže površinskom dijelu tla, za svoj razvoj koriste kisik, pa se nazivaju aerobnima, dok one u dubljim za svoj razvoj ne trebaju kisik, pa se nazivaju anaerobnima. One predstavljaju prve organizme koji započinju razgradnju organske materije.Podijeljene su u četiri funnkcionalne skupine:

1. One koje djeluju kao dekompozitori, koje troše jednostavne ugljične spojeve, čime pretvaraju energiju iz organske tvari u korisne spojeve za biljke. U tlu zadržavaju hranjive materije i razgrađuju pesticide i druge zagađivače tla.
2. One koje žive u simbiozi sa biljkama, poput onih iz grupe Rhizobium, koje fiksiraju dušik iz zemlje, i vraćaju ga nazad u tri puta većoj količini.
3. Patogene bakterije u tlu uzrokuju bolesti biljaka, ali ne kao virusi i gljivice. Većina biljaka ima dobro razvijen imunološki sistem pa se u većini slučajeva sama biljka izbori sa patogenim bakterijama.
4. U ovu skupinu spadaju bakterije koje koriste neorganske spojeve za dobijanje energije, spojeva poput dušika, sumpora, željeza, zbog čega su jako bitne za njihovu razgradnju.

Gljivice

Zbog svoje sposobnosti stvaranja različitih enzima, gljivice mogu razgraditi sve oblike organske materije. To si mikroskopske stanice koje žive između čestica tla, kao pramenovi veličine tek nekoliko milimetara. Na njihovu raznolikost i aktivnost utiču biološki (biljke i drugi organizmi) i ne biološki faktori (temperatura, vlaga, pH). Gljivice su aerobni organizmi i najviše su zastupljene u lakim i šumskim tlima, gdje njihova aktivnost doprinosi produktivnosti biljaka. Gljivice tla mogu se podijeliti u tri funkcionalne grupe:

1. Razgrađivači – pretvaraju organski otpad u gljivičnu biomasu, ugljični dioksid i organske kiseline.
2. Simbiotske – žive i simbiozi sa korijenjem biljaka. Pomažu otapanje fosfora i dovode hranjive materije u biljku.
3. Patogene – uzrokuju smanjen prinos ili smrt, ukoliko se ove gljivice nastane u velikim kolonijama.

Virusi

U tlu se nalaze u ogromnim količinama i najvažnije uloge su im u ekološkim funkcijama. Zavisno od, koju vrstu domaćina koriste za svoj razvoj, za tlo i biljke mogu biti korisni i štetni. Iako se uvijek naglašava njihova negativna uloga, zbog štetnosti koju mogu izazvati, njihova korisna strana je skoro pa zanemarena. Za svoj život koriste energiju drugih organizama i na taj način utiče na biohemijske procese hranjivih materija. Čimbenici tla, kao što su pH, temperatura, vlažnost i količina hranjivih materija, utiče na interakcije virus-domaćin, kao i na apsorpciju virusa u tlo. S povećanjem apsorpcije virusa u tlo, povećava se koncentracija Na i Ca. Zbog patogenih virusa, čije prisustvo u tlu dolazi od otpadnih voda, svi drugi virusi su na lošem glasu. Isušivanjem tla smanjuje se aktivnost patogenih virusa, dok se povećanjem kiselosti tla njihovo prisustvo potpuno eliminiše.