Limun je vrsta zimzelenog drveta, širokih i eliptičnih listova, porijeklom iz Sjeverne Indije. Zbog svojih ljekovitih osobina, jedna je od najcjenjenijih biljaka. Plod limuna sadrži 6-8% limunske kiseline, bogat je izvor kalija i kalcija. Sadrži visok udio minerala, etiričnih ulja i vitamina, posebno vitamina iz skupine B kompleksa, vitamina A i C. Upotreba limuna u narodnoj medicini je neizostavna. Sok kore limuna služi protiv zmijskih ujeda, a ulje iz kore koristi se kod paralize živaca.

Priprema tla i sadnja

Limun jako voli sunčana mjesta i više temperature zraka, nije otporan na hladnoću. Preferira dobro drenirana, blago kisela tla i dobro pognojena tla. Važno je izbjegavati stavljati gnoj direktno u pripremljene rupe za sadnju, jer gnoj će spaliti mlade izdanke korijena. Najbolje je dvije sedmice prije sadnje pripremiti tlo za sadnju kompostom, jer tada ima dovoljno vremena da kompost uđe u tlo. Ako već to nije napravljeno, onda stablo limuna kad se zasađuje, rupe se pune samo zemljom, a na površinu se stavlja kompost, najmanje 30-40 cm udaljen od stabla.

Za uzgoj u vrtu ili saksiji potrebno je napraviti posebnu mješavinu od treseta, ilovače i pijeska. Sadnju je najbolje obaviti u kasnu jesen ili u rano proljeće, kada je još uvijek biljni nektar u blizini korijena. Ako se limun sadi iz sjemena, sjemenke iz izvađenih plodova bi se trebale nakon pranja odmah posaditi, bez da se dozvoli da se osuše. Za sadnju sjemenki sezona nije bitna. Mlade biljke potrebno je češće zalijevati, ali ne sa previše vode. Kad su već čvrste i malo odrasle, zalijevanje se vrši jednom sedmično.

Njega i zaštita

Najvažnije je novo-zasađene biljke zaštititi od mraza. Agro folije pod kojima biljka ima mogućnost da diše, a ujedno i griju tlo, najbolja su zaštita od jesenjih i proljetnih mrazeva. Vrlo je osjetljiv i na nedostatak svijetlosti, zbog čega mu mogu listovi opadati. Može se desiti da u jako kratkom vremenskom periodu, stablo izgubi više od 60% lista. Ovo se posebno odnosi na stabla zasađena u saksije, koje ne mogu izdržati vanjske zimske uvjete, pa se zimi premještaju u zatvorene prostorije. Tada je najvažnije limunu osigurati maksimalan priliv svjetlosti, kako ne bi gubio list.

Obrezivanje se vrši u kasnu zimu ili u rano proljeće, odmah nakon berbe. Uklanjaju se sve grane koje se ukrštaju, mrtve grane i isprepletene grane, nakon čega krošnja dobije više svjetlosti, bolje raste i ima više prostora za razvoj plodova. Stablo limuna osjetljivo je na bakterijske infekcije i gljivična oboljenja, posebno na pojavu plijesni. Najvažnije je spriječiti pojavu bolesti, pravilnim održavanjem stabla i staništa. Nikad ne dozvoliti korov u blizini stabla i višak vode da se zadržava na površini, špricati drvo limuna prirodnim preparatima napravljenim od koprive, kamilice, pelina i modre galice.

Berba

Limunu je nakon sadnje, potrebno par godina dok ne rodi prvi plod. Odrasla stabla, ovisno od sorte, rađaju jednom do dva puta godišnje. Drvo limuna prolazi kroz 4 razvojne faze i to indukcija cvjetnih pupova, cvatnja, zametanje plodova i zrenje. Indukcija cvjetnih pupova počinje u novembru i traje sve do kraja januara. U ovom periodu jako je važno zaštiti drvo od bilo koje vrste stresa, jer je tada najosjetljivije. Stadij cvjetanja, u optimalnim uslovima, počinje početkom proljeća i cvjetovi se križaju ili se oprašuju insektima.

Stadij zametanja plodova ovisi od intenziteta cvjetanja, okoliša i njege stabla limuna. Do pojave malog zelenog ploda, proći će nekoliko mjeseci do njegovog potpunog sazrijevanja. Najbolje je sačekati da plod, na grani, potpuno sazrije. Lijepa žuta staklasta boja, je prvi znak zrelosti limuna. Ubrane plodove limuna, najbolje je čuvati na hladnom i suhom mjestu u hermetički zatvorenim posudama. Limun posjeduje baktericidno i antiseptično dejstvo. Koristi se kao diruetik, kardiotonik i kao sredstvo protiv artritisa i reume.