Priprema zemljišta i sadnja

Kukuruz voli rastresita, plodna tla, bogata azotom. To je biljka toplog vremena, pa ga je najbolje saditi kada tlo dostigne temperaturu oko 18 C°. To je otprilike vrijeme 2-3 sedmice nakon posljednjeg proljetnog mraza. Za najbolji prinos najbolje ga je saditi u gredice ili blokove, i to veći broj biljaka, zbog boljeg oprašivanja. Kukuruz se oprašuje vjetrom, pa sadnja u redove ne donosi veliki prinos, jer sama stabljika kukuruza čuva susjednu biljku od udara vjetra. Zbog toga se sadi sa vanjske strane vrta, kako bi drugim biljkama u vrtu pružio zaštitu.

Njega i zaštita kukuruza

Voda – U periodu klijanja, nicanja i početnom razvoju stabljike, kukuruzu je potrebno nešto više vode, nego u poodmakloj fazi razvoja. Česta provjera vlažnosti tla je nužna u ovim fazama razvoja. Idealna opcija bi bila postavljanje sistema za navodnjavanje, ili zalijevanje crijevom za vodu direktno po zemlji. Uvrnuće listova je jedan od najčešćih znakova nedostatka vode

Svijetlo – Kukuruz najbolje uspijeva na osvjetljenom i sunčanom mjestu. Mjesta za sadnju bi trebala udovoljavati ovom zahtjevu, kako bi prinos bio bolji. Sunčeve zrake u zemlji i na biljkama ubijaju bakterije, čijim je napadima kukuruz itekako osjetljiv. Ukoliko su zamišljene parcele u hladovini, najbolje bi bilo preskočiti sadnju kukuruza, te se opredijeliti za neku drugu biljnu kulturu.

Gnojidba – idealno tlo za sadnju kukuruza je bogato hranjivim materijama, posebno azotom. Kukuruz je inače gladna kultura, koja zahtijeva redovit priliv hranjivih materija. Zbog svog površinskog sistema korijena, nije u stanju izvlačiti azot iz dubljih slojeva tla, zbog čega se mora češće gnojiti, nego druge kulture. Zreli stajnjak ili kompost su najbolja organska opcija za gnojidbu. Prije sadnje, mjesec nakon sadnje i u toku razvoja klasja, bi bilo poželjno pognojiti tlo, a zauzvrat nas očekuje bogat prinos.

Korov – u ranim fazama rasta kukuruz je osjetljiv na korov. Međutim, kada dostigne određenu visinu, obično nakon par mjeseci, sprječava izrastanje korova. U rani fazama rasta potrebno je održavati površinu čistom i ne dopustit izrastanje korova. Postavljanje folija ili malča od sjena ili slame, je jedna od najboljih preventivnih metoda.

Zaštita od bolesti i štetočina

Kukuruz je najosjetljiviji na pojavu insekata štetočina, od kojih su napadi kukuruznog moljca i gusjenica najučestaliji. Prirodni insekticidi vrlo lako rješavaju ovaj problem, ali ovi insekti sa sobom mogu donijeti bakterijska oboljenja, koje je jako teško pobijediti. Pored moljca i gusjenica, napadi grinja su također mogući, posebno u uslovima prevelike vlage. Preventivna prirodna sredstva, koja odbijaju ove štetnike sa stabljika kukuruza su:

• Sprejevi mineralnih ulja – ulja prave prirodne zaštitne slojeve na površini listova, te svojim mirisom odbijaju napade štetočina
• Rastvor bijelog luka – bijeli luk je najpoznatiji i najučinkovitiji prirodni insekticid. Može se koristiti i u kombinaciji sa koprivom i duhanom, zbog kojih rastvor postaje još više djelotvoran.
• Rastvor koprive – kopriva je izvrsna u borbi protiv biljnih uši, posebno ako se koristi u preventivne svrhe. Zalijevanje s ovim rastvorom, umjesto čistom vodom, doprinosi jačanju prirodnog imuniteta biljke, zbog lega postaje otporna na pojavu bolesti.
• Upotreba sapunice- Obični deterdžent za posuđe u rastvoru s vodom, se pokazao kao odlično repelntno sredstvo protiv skoro svih vrsta štetočina. Jedina mana ovog rastvora je što odbija i dobre insekte.

Bolesti kukuruza

Bolesti uzrokovane bakterijama i gljivicama, najčešće svoje prve znakove pokazuju na listovima kukuruza. Jedna od najčešćih bolesti kukuruza je siva pjegavost lista. Ovu bolest uzrokuje gljivica, koja prezimljava u tlu, nakon prošlogodišnjeg usjeva kukuruza. Najčešće napada slijedeći usjev i to uzrokujući ogromne štete, ako se kukuruz sadi na isto mjesto, kao i prošle godine. Vrlo lako se može prenijeti i na druge kulture, ako se površina ne održava čistom ili ako se ne otkloni sav biljni otpad nakon sjetve. Pridržavanjem pravila plodoreda maksimalno se smanjuje mogućnost napada ove bolesti.

Hrđa listova kukuruza je vrlo popularna bolest s kojom se bore skoro pa svi uzgajivači kukuruza. Pojavljuje se u uslovima prevelike vlage i hladnijeg razdoblja, međutim vrlo lako se prestaje širiti pojavom sunca i toplijeg vremena. Najbolja prevencija je održavanje umjerene vlage, te smanjivanje količine vode za zalijevanje pri hladnijem vremenu. Pretjerana gnojidba, također pogoduje razvoju ove bolesti, te vrlo lako se može pojaviti, i to mnogo agresivnijem obliku i za vrijeme suhih i vrućih, ljetnih dana.

Antraknoza kukuruza – Gljivična bolest koja napada biljku u različitim fazama rasta. Duboke duge lezije, sa smeđim rubovima i žućkastim središtem su nepogrešiv znak pojave ove bolesti. Najvažnije je pratiti usjev u svim fazama rasta, te otkloniti zaražene biljke nakon što se uoče prvi znakovi bolesti. Uništavanje zaražene biljke je jako važan korak u sprječavanju širenja bolesti. Preostale usjeve bi bilo poželjno pošpricati, u preventivne svrhe, prirodnim sredstvima na bazi bakra, poput modre galice.

Sva gljivična i bakterijska oboljenja kukuruza, napadaju usjeve pri različitim nepovoljnim uslovima. Jedna od zajedničkih osobina svih bolesti je da napadaju osjetljive kulture i izmorena tla. Najbolje preventivne mjere uključuju, upravo one početne radove: plodored, postavljanje folije, obrada tla, čišćenje površine od biljnih ostataka i korova, izbor adekvatne kulture za određeno stanište i dr. Sve poslije mjere, nakon napada bolesti, predstavljaju jednu iscrpljujuću konstantnu borbu, koja već slijedeće godine neće donijeti ni zdrav usjev, ni plodno tlo, kao što neće privući ni dobre insekte, prijatelje biljaka, koji su najvažniji u borbi protiv bolesti.

Berba kukuruza

Berba kukuruza ovisi od sorte, uslova gajenja, i vremenskih prilika. Obično dospijeva za berbu kada svila klipa, počne da poprima isušenu, smeđu boju. Procjena zrelosti zrna kukuruza, predstavlja najvažniji moment prije berbe. Ponekad svila može izgledati potpuna suha, ali zrno unutra je još uvijek u mliječnoj fazi zrelosti. Najbolje je prije otkidanja klipa, provjeriti zrelost zrna, propadanjem noktom kroz zrno. Zrelo zrno bi trebalo imati slatkasto mliječnu tečnost, a ne bistru i vodenastu. Ukoliko je vodenasta, ne preporučuje se berba za još nekoliko dana. Jednostavnim otkidanje klipa, ubran kukuruz je najbolje koristiti svjež, jer tada ima i najbolji okus. Već par dana nakon berbe, šećeri u zrnu kukuruza se bro pretvaraju u škrob, te gubi svoju sočnost. Zato je preporučljivo, kukuruz držati u ljusci ako se već neće koristiti odmah nakon berbe.