Krastavac (Cucumis sativus) je niskokalorično povrće bogato vodom, antioksidansima, mineralima i vitaminima. Porijeklom je iz Južne Azije i u svijetu se uzgaja preko 100 vrsta. Osim u kulinarstvu za pripremu salata, koristi se i u kozmetičkoj industriji kao dodatak krema, melema, šampona i dr. U narodnoj medicini koristi se kao diuretik zbog bogatog sadržaja željeza i fosforne kiselina, te kao antikancerogen zbog visokog sadržaja antioksidanata, minerala K, Na, Ca i vitamina iz skupine B, vitamina C i dr.

Priprema tla i sadnja

Krastavac voli neutralna do blago alkalna tla, bogata humusom, dubine oko 30-50 cm. Priprema tla podrazumijeva prilagođavanje staništa zahtjevima ove biljke. Ako već nije izvršeno duboko oranje, preporučuje se to učiniti u jesen, kako bi se na vrijeme aktivirao gornji sloj zemljišta. Gnojidba i frezanje se obavlja kada je tlo dovoljno ocijeđeno, najbolje 15 dana prije presađivanja ili sadnje, kako bi gnojivo nahranilo i dublje slojeve tla. Za malo kiselija tla koristi se i vapno, jer neutralizuje kiselost tla i dezinfikuje zemljište. Krastavac je inače povrće koje se vrlo lako uzgaja, sve dok ima izvor toplote i vlage, vrlo brzo raste i razvija se.

Sjemenke krastavice se obično sade u aprilu mjesecu u zatvorenom toplom prostoru, gdje svoj rast nastavljaju sve dok se zemlja dovoljno dobro ne ugrije, da bi se presadile u vrt. U toplijim područjima nema potrebe da se prave presadnice, jer krastavac jako brzo niče i kad se sjemenke u mjesecu maju direktno posade u zemlju. Sadnja se obavlja u razmacima oko 10-15 cm, može i manje jer krastavici ne smeta gužva u vrtu.

Njega i zaštita

Krastavac voli vodu, ali ne voli kada se voda dugo zadržava u ili na tlu. Potrebno je obezbjediti dobru drenažu zemljišta kako bi se izbjeglo predugo zadržavanje vode. Zalijevanje je preporučljivo uvijek obavljati odstajalom vodom, čija je temperatura skoro pa jednaka temperaturi okoliša. Nikad ne zalijevati listove krastavice, uvijek se treba nastojati da voda ide po zemlji oko stabljika. Krastavac ne voli sušu jer tada brzo propada, i gorčina ploda se uvijek pripisuje sušnim periodima. Postavljanjem slame, piljevine ili sijena oko stabljika krastavice , sprječava se isušivanje tla, kao i rast korova. Trulenjem ovih podloga obezbjeđuje se i dodatna gnojidba biljkama. Kod starijih biljaka preporučljivo je otkidati vegetativne vrhove tj. krajeve biljke, jer se time ubrzava razvoj plodova.

Budući da je većina sorti krastavice penjačica, preporučuje se postaviti mrežu uz koju će se biljke penjati. Uz krastavac se obavezno sadi i začinsko bilje koje privlači pčele, posebno kopar, bosiljak i celer.

Biljka krastavice osjetljiva je na gljivična oboljenja, najviše na pepelnicu i plemenjaču. Bilo bi poželjno preventivno špricati biljke rastvorom od preslice, kao i zalijevati tlo. Protiv insekata, posebno crvenog pauka koji najčešće napada krastavice, koristi se rastvor napravljen od paprati, bijelog luka i duhana. Poželjno je u ovu smjesu dodati i koprivu, jer ona pojačava imunitet biljke, a i čuva biljku od lisnih uši.

Berba

Jako je važno pogoditi pravo vrijeme berbe krastavica, jer što duže plod stoji na stabljici u sebi gubi vodu i postaje gorak. Krastavice se beru kada su plodovi hrskavi, zeleni i nježni, dužina ploda ovisi od vrste. Najbolje ih je brati u jutro jer tad u sebi sadrže najviše vlage. Redovno obiranje plodova potiče rast novih. Svježe ubrane najbolje je čuvati na temperaturi 10-12 C˚, i upotrijebiti u dvije sedmice, jer na toj temperaturi i u tom periodu ne gube svoju savršenu aromu.

Najpopularnije vrste koje se uzgajaju su:

Pariški kornišon – uzgaja se najviše u svrhu kiseljenja, dva puta godišnje

Sunčani potok – srednje bujna sorta, krupnih listova, namijenjena za upotrebu u svježem stanju.

Dugi krastavac– vrlo rana i plodna sorta, čiji plodovi narastu i do 25 cm dužine. Naziva se još i salatni krastavac.

Pored navedenih uzgajaju se i još mnoge hibridne sorte (Bestal, Riva, Aries, Azia, Darina i dr.), koje se prilagođene za uzgoj u plastenicima i koje su otporne na većinu zaraznih bolesti.