Written by Lejla B
1 studenoga, 2020
Pripada familiji Bromelia, porijeklom iz Južne Amerike. Svojom ljepotom krasi tropske šume, te većina vrsta su epifiti, koji rastu na stablima. Kora stabla im služi za vezivanje korijena. Guzmanija je brazilska ljepotica koja predstavlja simbol njihove divljine, te broji preko 120 vrsta. Ukrašava i zatvorene prostore svojim atraktivnim bojama, koje variraju od žute, crvene, narađaste, ružičaste, te plijeni pažnju gdje god se nalazi. U nekim kulturama njen cvijet predstavlja simbol muške dugovječnosti, brige i ljubavi. Vjeruje se da prisustvo guzmanije u spavaćoj sobi otklanja nesanicu i depresiju, te da odašilje pozitivnu bioenergiju. Činjenica je da je guzmanija, jedna od biljaka koje pročišćavaju zrak u zatvorenim prostorijama.
Sadnja Guzmanije
Guzmanija je zahtjevna u pogledu plodnosti supstrata. Voli dobro plodna i drenirana staništa. S obzirom da se uzgaja u saksijama, poželjno je pripremiti kvalitetnu mješavinu zemlje, koja bi po svom sastavu trebala biti slična supstratu za orhideje. Bitno je da supstrat ne zadržava vodu, ali da ostaje vlažan. Jedna od najboljih mješavina za uzgoj guzmanije se priprema od treseta, kore drveta i šljunka. Šljunak se postavlja na samo dno saksije, kako bi se povećala drenaža, dok treset i kora se izmiješaju te stavljaju u saksiju. S obzirom da su korijenja guzmanije epifiti (rastu bez tla), mješavina supstrata im služi samo da bi se usidrili, tako da ni u kojem slučaju se ne bi trebala koristiti obična zemlja.
Saksija se prije sadnje mora izbušiti sa nekoliko rupa na dnu, kako bi se višak vode mogao cijediti. U tanjirićima se nikad ne smije zadržavati višak vode. S obzirom da korijenje guzmanije ne ide duboko, mogu se koristiti i pliće saksije, i ti one od terakote su se pokazale kao najbolja opcija.
Presađivanje (nespolno razmnožavanje)
Kod nekih vrsta guzmanije, matična biljka nakon cvatnje umire, ali prije toga stvori nove biljke, koje je potrebno presaditi. Presađivanje se vrši tek kada mlade biljke razviju par listova, te jednostavnim odvajanjem od matične biljke, presađuju u supstrate. Matična biljka može proizvesti 1-4 nove biljke, koje se kada dostignu visinu otprilike 1/3 matične biljke, oštrim nožem odvoje od majke. Odvajanje je potrebno izvršiti pri samom dnu, što bliže mjestu začetka. Mlade biljke ne moraju imati razvijeno korijenje, kako bi se presadile. Nakon presađivanja, nastavljaju odmah sa svojim rastom u dovoljno vlažnom i toplom supstratu. Guzmanija se može razmnožavati i sjemenom (spolnim razmnožavanjem) ukrštanjem dvije biljke. Ovaj proces je jako dug i spor, i ako niste profesionalac, najčešće je bezuspješan.
Njega Guzmanije
Guzmanija voli jako osvjetljena mjesta, ali ne i direktno sunčevo svijetlo. Sunce može oštetiti njeno zimzeleno lišće, koje može požutiti. U svom prirodnom okruženju živi, manje više pri stalnoj temperaturi, koja se kreće od 15-26 C°. Ne podnosi nagle temperaturne varijacije, a pogotovo niske temperature. Saksije sa guzmanijom je poželjno smjestiti na dobro osvjetljeno i umjereno toplo mjesto. Nikako u blizini bilo kojeg izvora toplote i propuha, jer ne podnosi suh zrak. Vlažnost zraka joj je važnija od vlažnosti supstrata.
Zalijevanje guzmanije je najbolje vršiti, samo kada je supstrat u potpunosti suh. I to potapanjem saksije u odstajalu vodu, te punjenjem središnje rozete vodom. Mladim biljkama voda se stavlja u takozvane lisne čašice češće, kako bi se ubrzao njihov rast. Na ovaj način listovi imaju dovoljno vlage, na lisnoj masi što simulira prirodno stanište. U ljetnom periodu poželjno je sedmično listove prskati odstajalom vodom, kako bi listovi imali dovoljno vlage. Ovo je najbolje raditi u večernjim satima, kada se temperatura zraka spusti nakon toplog ljetnog dana. U zimskom periodu guzmanija prelazi u stadij mirovanja, te je zalijevanje poželjno obavljati tek svake 2-3 sedmice. Ukoliko unutrašnji listovi poprimaju žutu do smeđu boju, to je znak prekomjernog zalijevanja.
Guzmanija voli plodna tla, pa bi se gnojidba trebala vršiti bar jednom mjesečno. Za to je najbolja primjena tečnog univerzalnog gnojiva, koji se prije upotrebe rastvori u odstajaloj vodi. Redovan priliv hranjivih materija će produžiti period cvatnje, ali i cjelokupan život guzmanije. Manjak hranjiva se može vidjeti i na listovima, koji postepeno počinju gubiti svoju intenzivnu zelenu boju.
Zaštita od bolesti i nametnika
Guzmanija je prilično otporna na bolesti, ako joj se pruže pravi uslovi i ako se njeguje na pravilan način. Neke od najčešćih oboljenja guzmanije su:
- Trulež korijena i središnje krunice – gljivično oboljenja koje nastaje u uslovima prevelike vlage i nedostatka kisika. Prilično se brzo širi, ako se brzo ne promijene uslovi staništa. Prekomjerno zalijevanje je jedan od najvećih krivaca zbog kojih ova gljivica napada. Neugodan miris truleži, smeđa boja krunice, opadanje listova na lagani dodir, su znakovi uznapredovale faze razvoja ove bolesti.
- Fitoftera (Pythium) – oboljenje koje uzrokuje parazit koji je najčešće odgovoran za trulež korijena. Taman i kašast korijen je već znak skorog uginuća biljke. Ova bolest je vrlo i zarazna, te opstaje u tlu jako dugo. Ako je bolest u početnoj fazi razvoja, moguće je spasiti guzmaniju, presađivanjem u novu saksiju, i nov supstrat. Prije toga je potrebno otkloniti svo zaraženo korijenje, te prije presađivanja umočiti u blagi rastvor modre galice, kako bi se spriječilo dalje širenje.
-
Pjegavost lista
je još jedno gljivično obljenje, često kod uzgoja guzmanije. Ovu bolest uzrokuje gljivica Exserohilum rostratum, koja na listovima guzmanije ostavlja smeđe do ljubičaste lezije. Jako brzo se širi pri nepovoljnim uslovima staništa, te zaraženi listovi mogu uvenuti i osušiti se. Ova gljivica najčešće napada biljke koje žive u jako stresnim uslovima, kao npr. previše vlažnih listova, izloženih suncu, ili pri velikim oscilacijama temperature I vlage. Uzgoj I njegovanje biljke, na gore opisan način, spriječiti će pojavu ove bolesti.
-
Hrđa
vrlo lako se može prepoznati I u početnoj fazi razvoja. Sa donje strane listova se mogu primijetiti kvržice boje hrđe, koje kako bolest napreduje izbijaju na prednju stranu listova u obliku bijelih mrlja. Za ovu bolest, kao I za skoro sve vrste gljivičnih oboljenja, prevencija je najbolja odbrana. Za guzmaniju prevencija podrazumijeva ne prekomjerno zalijevanje, ne zadržavanje vode I ne izlaganju suncu. Ako je već bolest prisutna, otklanjanje zaraženih listova spriječiti će dalje širenje bolesti. Ovo se odnosi ako je bolest u početnoj fazi razvoja.
Od nametnika guzmanija može biti osjetljiva na pojavu biljnih uši i grinja, koji se vrlo lako mogu otkloniti običnom sapunicom i vodom. U jednu zdjelicu rastvori se 1 kašikica deterdženta za posuđe i doda se 1 l vode. U taj rastvor umoči se komad vate, te se nježnim pokretima premažu listovi guzmanije, nekoliko puta. Ovaj tretman se ponavlja svakih par dana slijedećih 10 tak dana, nakon čega bi problem ovih nametnika trebao biti potpuno riješen.
Cvatnja Guzmanije
Zvjezdasti oblici cvjetova guzmanije, su još jedna njena atrakcija, koja može da opstane na stabljici od 4-6 mjeseci, ovisno o vrsti. Mladim biljkama guzmanije potrebno je oko 18 mjeseci da procvjetaju. U kućnom uzgoju visina cvijeta može biti i do 40 cm, dok u divljini do 70 cm. U nepovoljnim uslovima cvatnja može i izostati, posebno ako je guzmanija izložena propuhu, nema dovoljno svjetla i hranjivih materija. Pojava cvijeta je završna faza života ove prekrasne biljke.
Povezani članci
Neven – Moćni zaštitnik
Neven je jednogodišnja biljka porijeklom iz Južne Evrope i Azije. Kroz historiju čovječanstva, koristio se za liječenje mnogih bolesti, posebno kožnih oboljenja i za zacjeljivanje rana. Vremenom je dokazano da posjeduje i druga ljekovita svojstva kao što su...
Brokula – Zeleni dragulj
Brokula pripada porodici kupusnjača i vrlo se razlikuje od svojih rođaka, po obliku i boji glavice. Prvi put je uzgojena na Mediteranu i Aziji, od divljeg kupusa. Vremenom je kultivirana da ima specifičan okus, koji je ljudima davao nutritivno bogat zalogaj. Osim što...
Pitomi Kesten
Kesten je visoko stablo, porijeklom iz umjerenih područja sjeverne polutke. Pripada porodici bukovki, te pojedine vrste mogu živjeti i do 800 godina. Njegovo stablo je prekriveno sivim korom, dok se krošnja može širiti i do 15 m. Krošnju krase sjajni listovi,...
Budite u toku s najnovijim vijestima i ažuriranjima
Prijavite se za novosti
U predviđeno polje unesite Vaš email i među prvima dobijte obavijesti o novostima i novim objavama na našoj stranici
Pratite nas
na društvenim mrežama