Pripada familiji Bromelia, porijeklom iz Južne Amerike. Svojom ljepotom krasi tropske šume, te većina vrsta su epifiti, koji rastu na stablima. Kora stabla im služi za vezivanje korijena. Guzmanija je brazilska ljepotica koja predstavlja simbol njihove divljine, te broji preko 120 vrsta. Ukrašava i zatvorene prostore svojim atraktivnim bojama, koje variraju od žute, crvene, narađaste, ružičaste, te plijeni pažnju gdje god se nalazi. U nekim kulturama njen cvijet predstavlja simbol muške dugovječnosti, brige i ljubavi. Vjeruje se da prisustvo guzmanije u spavaćoj sobi otklanja nesanicu i depresiju, te da odašilje pozitivnu bioenergiju. Činjenica je da je guzmanija, jedna od biljaka koje pročišćavaju zrak u zatvorenim prostorijama.

Sadnja Guzmanije

Guzmanija je zahtjevna u pogledu plodnosti supstrata. Voli dobro plodna i drenirana staništa. S obzirom da se uzgaja u saksijama, poželjno je pripremiti kvalitetnu mješavinu zemlje, koja bi po svom sastavu trebala biti slična supstratu za orhideje. Bitno je da supstrat ne zadržava vodu, ali da ostaje vlažan. Jedna od najboljih mješavina za uzgoj guzmanije se priprema od treseta, kore drveta i šljunka. Šljunak se postavlja na samo dno saksije, kako bi se povećala drenaža, dok treset i kora se izmiješaju te stavljaju u saksiju. S obzirom da su korijenja guzmanije epifiti (rastu bez tla), mješavina supstrata im služi samo da bi se usidrili, tako da ni u kojem slučaju se ne bi trebala koristiti obična zemlja.

Saksija se prije sadnje mora izbušiti sa nekoliko rupa na dnu, kako bi se višak vode mogao cijediti. U tanjirićima se nikad ne smije zadržavati višak vode. S obzirom da korijenje guzmanije ne ide duboko, mogu se koristiti i pliće saksije, i ti one od terakote su se pokazale kao najbolja opcija.

Presađivanje (nespolno razmnožavanje)

Kod nekih vrsta guzmanije, matična biljka nakon cvatnje umire, ali prije toga stvori nove biljke, koje je potrebno presaditi. Presađivanje se vrši tek kada mlade biljke razviju par listova, te jednostavnim odvajanjem od matične biljke, presađuju u supstrate. Matična biljka može proizvesti 1-4 nove biljke, koje se kada dostignu visinu otprilike 1/3 matične biljke, oštrim nožem odvoje od majke. Odvajanje je potrebno izvršiti pri samom dnu, što bliže mjestu začetka. Mlade biljke ne moraju imati razvijeno korijenje, kako bi se presadile. Nakon presađivanja, nastavljaju odmah sa svojim rastom u dovoljno vlažnom i toplom supstratu. Guzmanija se može razmnožavati i sjemenom (spolnim razmnožavanjem) ukrštanjem dvije biljke. Ovaj proces je jako dug i spor, i ako niste profesionalac, najčešće je bezuspješan.

Njega Guzmanije

Guzmanija voli jako osvjetljena mjesta, ali ne i direktno sunčevo svijetlo. Sunce može oštetiti njeno zimzeleno lišće, koje može požutiti. U svom prirodnom okruženju živi, manje više pri stalnoj temperaturi, koja se kreće od 15-26 C°. Ne podnosi nagle temperaturne varijacije, a pogotovo niske temperature. Saksije sa guzmanijom je poželjno smjestiti na dobro osvjetljeno i umjereno toplo mjesto. Nikako u blizini bilo kojeg izvora toplote i propuha, jer ne podnosi suh zrak. Vlažnost zraka joj je važnija od vlažnosti supstrata.

Zalijevanje guzmanije je najbolje vršiti, samo kada je supstrat u potpunosti suh. I to potapanjem saksije u odstajalu vodu, te punjenjem središnje rozete vodom. Mladim biljkama voda se stavlja u takozvane lisne čašice češće, kako bi se ubrzao njihov rast. Na ovaj način listovi imaju dovoljno vlage, na lisnoj masi što simulira prirodno stanište. U ljetnom periodu poželjno je sedmično listove prskati odstajalom vodom, kako bi listovi imali dovoljno vlage. Ovo je najbolje raditi u večernjim satima, kada se temperatura zraka spusti nakon toplog ljetnog dana. U zimskom periodu guzmanija prelazi u stadij mirovanja, te je zalijevanje poželjno obavljati tek svake 2-3 sedmice. Ukoliko unutrašnji listovi poprimaju žutu do smeđu boju, to je znak prekomjernog zalijevanja.