Cvekla je korjenasto povrće koje vodi porijeklo sa Bliskog Istoka. Osim što se koristi kao hrana, zbog svojih ljekovitih osobina u narodnoj medicini se koristi za poboljšanje cirkulacije i snižavanje krvnog pritiska. Bogatstvo hranjivih materija, proteina, minerala, ugljikohidrata i vitamina, posebno vitamina C, svrstalo je cveklu u jednu od najzdravijih povrtnih kultura na svijetu. Zbog svoje niskokaloričnosti, cvekla se pokazala kao izvrstan dijetalni proizvod.

Priprema tla i sadnja

Cvekla je dvogodišnja povrtna kultura, koja se na većini poljoprivrednih imanja uzgaja kao jednogodišnja. Sadi se obično kao druga kultura nakon krastavica, paradajza, kupusnjača i dr. Za uspješan uzgoj cvekle, najbolje su se pokazala blago kisela do neutralna tla, rastresita i bogata organskom materijom (humusom). Preporučuje se iz tla otkloniti veće i srednje kamenje i bilo koje druge prepreke, kako bi cvekla nesmetano mogla da raste i da se razvija. S obzirom da se sadi kao druga kultura, smatra se da je nakon podizanja usjeva tlo osiromašeno za bitne hranjive materije, pa se preporučuje gnojidba tla kompostom, nikako zrelim stajskim gnojivom.

Sadnja

To je kultura hladnog vremena, koja se vrlo lako uzgaja iz sjemena i brzo raste na suncu. Može se saditi iz sjemena u rano proljeće i u ranu jesen. Preporučljivo je sjemenke na 24 sata prije sadnje potopiti u vodu, kako bi se ubrzao proces klijanja. Slijedeći dan, u formirane redove stavljaju se sjemenke, u razmacima jedne od druge 5-10 cm, ukoliko se neće novo nastale biljke presađivati, i u razmaku između redova od 25-30 cm. Nakon nicanja, po potrebi se biljke prorjeđuju, tako da svaka biljka ima dovoljno prostora za rast bez smetnje susjedne biljke.Ukoliko se sjemenke sade u svrhu budućeg presađivanja trebalo bi poštovati razmak između sjemenki od 1,5-2 cm, a između redova do 10 cm.

Njega i zaštita

Najvažnije je dobro pripremit tlo prije sadnje cvekle. Ovo podrazumijeva bogatu gnojidbu prije sadnje, otklanjanje korova i prepreka. U područjima sa mnogo oborina, prehranu tokom rasta cvekle je potrebno još izvršiti 2-3 puta. Najbolje je koristiti kompost, jer sadrži sve neophodne hranjive materije koje su potrebne za uspješan rast, posebno kalij (K). Cvekla je otporna na mraz i niske temperature, ali nije otporna na kisela i mokra zemljišta. Voli tek umjereno vlažno tlo, ali ne i suho. Suho tlo će učiniti da kora cvekle bude mekana i žilava, dok previše mokro pogoduje pojavom truleži korijena. Preporučljivo je umjereno zalijevanje, ne prevelikim količinama vode i ne dopustiti da se tlo isuši. Cvekla je, također osjetljiva na korov, pa bi s vremena na vrijeme trebalo plitko okopati oko stabljika, kako bi se spriječilo izrastanje korova.

Izvrsno se slaže sa koprom, pa bi bilo poželjno posaditi kopar između redova cvekle, kako korov ne bi izrastao. Prilično je otporna na pojavu bolesti, iako se zbog neadekvatne njege mogu pojaviti problemi sa lisnim ušima, buhačem, nematodama u korijenu i truleži korijena. U kišnoj sezoni potrebno je obezbjediti dobru drenažu tla, kako se voda ne bi zadržavala i ugrožavala korijen od pojave truleži. Protiv lisnih nametnika preporučljivo je koristiti čajeve od gaveza, koprive i drvenog pepela, koji ujedno i hrane tlo kalijem (gavez) i pojačavaju imunitet biljke.

Berba

S obzirom da se i list cvekle koristi za pripremu salata, lišće se bere dok je mlado i to se makazama presijeca svaki treći list. Listovi utiču na razvoj korijena, pa se treba povesti računa, da se ne otkidaju svi listovi. Ovisno o vrsti, korijen cvekle je spreman za vađenje 50-70 dana nakon sadnje. Intenzivna boja i srednja veličina su najbolji pokazatelji zrelosti cvekle. Svježe ubrana cvekla se može odmah koristiti za jelo, jer tada je najbogatija svojim sokovima i hranjivim materijama. Najbolje je iskoristiti za 5-7 dana nakon ubiranja, jer nije baš najbolja za skladištenje. Cvekla je izvrsna za konzerviranje, kuhanje, pravljenje sokova i kiseljenje, pa se preporučuje je iskoristiti u jednu od navedenih svrha čim prije nakon berbe.