Češnjak ili bijeli luk vodi porijeklo iz Irana i središnje Azije. Malo je domaćih biljaka kojima se pridaje tolika važnost i u koje se ima nepokolebljivo povjerenje kao prema češnjaku. U svijetu se, nekad davno, smatrao kao lijek za sve, čak i kao ljubavni napitak i lijek protiv zlih duhova i magije. Zbog bogatstva bitnih aminokiselina, minerala (fosfor, kalij, kalcij, željezo), vitamina (B6,B12,C) i spojeva alicina i garlicina smatra se jednim od najboljih prirodnih antibiotika. U narodnoj medicini se koristi za snižavanje krvnog pritiska, normalizovanje sadržaja holesterola, kardiotonik, te preventivno sredstvo protiv raznih oblika kancerogenih oboljenja.

Priprema tla i sadnja

U vrtu zauzima vrlo malo mjesta i ne zahtijeva velike napore da bi se dobio uspješan i obilan rod. Voli topla, suha i sunčana mjesta, na kojima se ni jedna kultura iz porodice luka nije sadila najmanje 3 godine. Za dobar urod češnjaka najbolje su se pokazala lagana, plodna i dobro drenirana tla. Ukoliko se sadi na ilovači potrebno je aktivni sloj zemljišta „razbiti“ pijeskom i organskom materijom. Najbolje je češnjak uzgajati na uzdignutim gredicama, baš zbog osiguravanja dobre drenaže. Priprema tla podrazumijeva plitko oranje (frezanje), dodavanje gnojiva bogatim fosforom i kalijem (stajsko gnojivo) i pripremu gredica za sadnju.

Češnjak se može saditi u proljeće i u jesen. U jesenskom uzgoju korijen se razvija sve dok tlo ne smrzne, a u rano proljeće počinju da se razvijaju listovi. Češnjak iz jesenskog uzgoja se pokazao kao puno bolji, baš zbog dobrog razvoja lukovice. Proljetni češnjak se ubire u ljeto i odlikuju ga tanji listovi i sitnije glavice. Dosta je osjetljiviji na niske temperature od jesenskog, zbog čega se i sadi u proljeće. Par dana prije sadnje iz glavice se odvajaju češnjevi, vodeći računa da bijela opna ostane na njima. Sadnja češnjaka obavlja se u redove u razmacima od 10-15 cm između lukovica i 30-35 cm između redova. Uvijek je najbolje posaditi krupnije lukovice, jer će iz njih niknuti jača stabljika. Pri sadnji voditi računa da se krupnije lukovice posade dublje za par centimetara od manjih lukovica.

Njega i zaštita

Jesenski češnjak bi se trebao zaštiti od niskih zimskih temperatura, na način da se tlo pokrije slamom ili agro folijom, koji se uklanjaju u proljeće kada prođe opasnost od mraza. Češnjak, bilo jesenski ili proljetni, zahtijeva tek osnovnu njegu, koja podrazumijeva čišćenje od korova prije sadnje, redovno plijevljenje, poštivanje plodoreda, jer se na taj način mogu spriječiti plemenjača, hrđa i pojava nematoda. Zalijevanje je najbolje obavljati svakih 3-5 dana, zavisno od vremenskih uslova, tek toliko da je zemlja umjereno vlažna.

Njegova potreba u hranjivim materijama, tokom izrastanja lišća zahtijeva veće prisustvo dušika. Zbog toga ne bi trebao biti susjed kulturama koje zahtijevaju iste hranjive materije, poput krompira, paradajza, paprike i dr. Pojava žutog lišća kod češnjaka prvi je znak nedostatka azota, pa bi se čim prije trebao prehraniti sa rastvorom kokošjeg gnojiva. Pojava plemenjače i hrđe može se spriječiti preventivnom upotrebom modre galice, a pojava crva zasadima nevena i kamilice između redova ili oko gredica, zavisno od veličine gredice.

Berba

Berba češnjaka se obavlja kada vrhovi listova požute i počnu padati prema dole, nikad ne dozvoliti da se listovi potpuno osuše. Glavica je zrela kada je jasno podijeljena na češnjeve, a ljuska koja prekriva glavicu je gusta, papirnata i suha. U slučaju da se prerano ubire češnjak, ljuska će biti tanka i lako će se raspadati. Prilikom berbe nikad ne treba češnjak povlačiti iz zemlje, nego se lagano okopa zemlja oko glavice i glavica se izvadi napolje, otrese od viška zemlje te smješta na prozračno i suho mjesto da se osuše jedna do druge. Proces sušenja obično traje do 2 sedmice, nakon čega se češnjak pakuje u mrežaste vrećice i odlaže na tamno, suho i hladno mjesto.