Bosiljak (Ocimum basilicum) je porijeklom iz središnje Afrike i jugoistočne Azije. U kontinentalnim područjima koristi se kao jednogodišnja začinska biljka. Mirisnih listova i izvrsnog okusa, bosiljak je jako popularna biljka u kulinarstvu za pripremu umaka, začinjavanje tjestenine i dr. U narodnoj medicini se koristi kao lijek protiv kašlja, bolova u želucu, zatvora, djeluje antibakterijski i ubrzava zacjeljivanje rana.

Sadnja i njega

Bosiljak je ljubitelj toplih, svijetlih i vlažnih staništa. Voli duboka, rastresita, blago kisela do neutralna tla bogata humusom. Za uzgoj u vrtu od ranog proljeća, najbolje je pripremiti sadnice bosiljka na način da se sjeme sredinom februara posije u tzv. klijališta od stiropora ili u plastične posude. Sjeme u klijalištu će proklijati za otprilike 15 dana. Mlade biljke su osjetljive na hladnoću, pa se preporučuje klijalište smjestiti u toplu i svijetlu prostoriju. Biljke u klijalištima ostaju dok ne izrastu do 10 cm u visinu, kada ih je potrebno presaditi u zasebne male saksije gdje nastavljaju svoj rast do prestanka opasnosti od mraza, kada se presađuju u vrt. Nakon presađivanja u vrt, prvih 10 dana bilo bi poželjno prekrivati mlade biljke agro folijom, koja čuva od niskih jutarnjih i večernjih temperatura, sve dok mlade biljke ne očvrsnu.

Uzgojem iz presadnica bosiljak će biti zastupljen u vrtu od ranog proljeća do kasne jeseni. Bosiljak se može u vrtu uzgajati i iz sjemena čim tlo dostigne optimalnu temperaturu za uzgoj, otprilike krajem aprila i početkom maja. Bosiljak se vrlo lako uzgaja i u saksijama, s tim da se treba voditi računa o mjestu postavljanja saksije, vlazi zemlje i redovnoj prehrani. Ne dozvoliti nikad da nakon zalijevanja voda stoji predugo u tanjiriću saksije, jer može doći do pojave truleži korijena. Korijen, također, treba da diše, pa je poželjno, s vremena na vrijeme , izbušiti zemlju u saksiji na par mjesta.

To je izvrsna kultura i za hidroponski način uzgoja, te je izvrsna i prateća kultura jer svojim mirisom odbija insekte, posebno uši, bijele mušice i komarce. Uvijek ga je preporučljivo posaditi između redova povrća (paprika, paradajz, patliđan, krompir) kojeg uzgajamo u vrtu.

Bosiljak nije mnogo osjetljiv na pojavu bolesti, iako lošom njegom bakterijska oboljenja i nematode, mogu predstavljati veliki problem. Otopina od koprive i nevena preventivno djeluje na pojavu ovih štetočina i pojačava imunitet bosiljka. Ova začinsko – ljekovita kultura je najviše osjetljiva na lošu drenažu, posebno korijenov sistem koji je podložan trulenju.

Berba

Prvi listovi bosiljka se otkidaju kada biljka naraste oko 10 cm visine i to vrhovi čije kidanje potiče razvoj bočnih listova. Bosiljak voli da se obire često jer to potiče razvoj novih listova. Obrezivanje se vrši tačno na mjestu gdje se sastaju dva velika lista. Uvijek ga je dobro obrezivati prije cvatnje, jer tada stablo svu svoju energiju usmjerava za razvoj novih listova. U fazi cvjetanja reže se 2/3 biljke, vodeći računa da ostane drvenasti dio stabla, kako bi se nastavio razvoj slijedeće generacije listova. Ubrani bosiljak je najbolje korsititi svjež, odmah po ubiranju jer tada sadrži najbolju aromu i hranjive materije u izvornom obliku. Ako se već ubran bosiljak neće koristiti po ubiranju, preporučuje se da se dobro osuši na listu papira, te pakuje u hermetičke staklene posude koje će sačuvati njegovu aromu.