Tlo je kompleksan sistem sastavljen od čvrstih materija, vode, gasova i živih organizama. U zavisnosti od klimatskih utjecaja, reljefa i živih organizama podložno je promjenama, pa se njegov sastav nikad ne može odrediti kao konstanta. Tlo nastaje raspadanjem stijena, čije fragmente voda, vjetar i gravitacija razaraju do najsitnijih čestica, transportuju ih, oblikuju i talože.Zbog čega se u tlu nalaze materije različitih veličina i oblika koje glavnu ulogu imaju u „disanju“ tla, protoku i taloženju hranjivih materija, zadržavanju i protoku vode i održavanju temperature. 

Fragmenti stijena se pretvaraju u zemljište, postepenim raspadanjem, pod utjecajem mikroorganizama, biljaka i životinja. Da bi nastao jedan tanki sloj plodnog zemljišta potrebno je i do 500 godina. Tlo se sastoji od 6 slojeva, koji se nazivaju horizonti. Prvi sloj je onaj najplodniji i on se nalazi na vrhu, za razliku od zadnjeg sloja koji se sastoji od stijena. U svijetu postoji preko 20.000 tipova zemljišta koji se razlikuju po sastavu minerala koji utiču na boju tla, biljnog pokrivača, klime i živog svijeta.

ČVRSTA MATERIJA TLA

Tlo je mješavina anorganskih i organskih materija. Čvrsta materija čini oko 50% ukupne površine tla. Anorganska ili mineralna frakcija tla sastoji se od šljunka, pijeska, praha i gline i čini 45% ukupnog udjela čvrste materije, za razliku od organske koja čini udio od 5%.

Anorganska materija tla utiče na propusnost zemljišta, zadržavanje vode i hranjivih materija, na zagrijavanje, na nastajanje organske materije, na živi svijet u zemljištu, na sve životne procese koje se odvijaju u i na zemljištu. Prema frakcijama anorganske materije zemljišta se mogu podijeliti u sljedeće kategorije:

1. Kamenita ili skeletna tla

To su vrlo plitka tla kod kojih su frakcije stijena većih od 20 mm zastupljene oko 90 %.   U poljoprivredi nemaju poseban značaj, jer brzo gube vodu i hranjive materije.

2. Šljunkovita tla

To su laka i  gladna zemljišta. Zbog velikog udjela frakcija većih od 2 mm tj. kamenja i šljunka, njihova nesposobnost zadržavanja vode i hranjivih materija svrstala ih je u jako siromašna zemljišta. Brzo se zagrijavaju, nisu nikad vlažna te zbog toga zimi ni ne smrzavaju. U poljoprivredi ovakva zemljišta, zahtijevaju konstantnu gnojidbu hranjivim materijama i zalijevanje vodom. Šljunkovita tla, u zavisnosti od zastupljenosti drugih frakcija, mogu se uspješno popraviti i koristiiti za uzgoj raznih povrtnih kultura.

3. Pjeskovita tla

Laka su za obradu, vrlo lako se rasipaju, brzo se cijede, ali brzo gube i hranjive materije. U poljoprivredi se najviše koriste za uzgoj vinove loze i manje zahtjevnih povrtnih kultura. To su topla, rastresita i suha zemljišta, kojima zbog velike propusnosti nedostaje važnih hranjivih elemenata. Humus povoljno djeluje na strukturu pjeskovitog tla. Dodavanjem humusa, vremenom, pjeskovita tla postaju izvrsna podloga za uzgoj.

4. Praškasta tla – prahulje

Jako su siromašna u hranivima i nepropusna su za vodu. Nakon obilne kiše ili zalijevanja voda se zadržava na površini, jer se čestice praha zbijaju u jednu tvrdu masu, nepropusnu za vodu. U sušnim periodima su rastresita i jako suha, lako se rasipaju i nemaju mogućnost sljepjivanja, zbog čega ne zadržavaju hranjive materije.

5. Glinovita tla

Frakcije gline su manje od 0,002 mm zbog čega su glinovita zemljišta jako zbijena, nepropusna za vodu i hranjive materije, teško se zagrijavaju, jako su ljepljiva i vrlo teška za obradu. U poljoprivredne svrhe, može se koristiti tek nakon popravke s organskom materijom i prva sadnja na ovakvom zemljištu ne bi trebala biti povrćem, nego čistom djetelinom.

Idealno tlo za uzgoj bi trebalo sadržavati podjednako sve frakcije tla. Frakcije kamena i šljunka bi tlo činile propusnim i dovoljno zagrijanim dok bi čestice gline i praha zadržavale vodu i hranjive materije, onoliko koliko je biljkama u potrebno za savršen rast.