Šljiva je među prvim voćkama koja je pripitomljena za domaći uzgoj. Zavisno od vrste, šljiva vodi porijeklo iz Istočne Evrope i Azije. Zbog obilja vitamina (A,C i K) i minerala (K, Cu, Mn) u plodu šljive, u narodnoj medicini koriste se za spječavanje raznih upala, zatvora i kontrolu šećera u krvi. Svakako, pomažu održavanje zdravlja srčanog mišića i smanjenje razine holesterola. U kulinarstvu se od sočnih i ukusnih plodova šljive prave džemovi, kompoti, sokovi, pekmezi, rakija i dr.

Priprema tla i sadnja

Najvažnije je izabrati sortu šljive, koja odgovara odabranoj lokaciji za uzgoj. Stabla šljive vole sunčana područja, dobro drenirana i plodna tla. Za uzgoj šljive najbolje su se pokazala tla lagane strukture (pjeskovita), sa bogatim udjelom humusa. Iako se može uspješno uzgajati i na ilovastim tlima, ako im se obezbjedi dobra drenaža i redovna gnojidba organskim gnojivima. Vremenom, na ilovastim tlima, organska materija će razbiti tešku strukturu i postati će pogodnija za rast i razvoj stabala šljive. Najbolje je sadnicu šljive posaditi u jesen. Zato jer je tada nektar najbliže korijenu. Sadnice golog korijena se puno bolje primaju od kontejnerskih sadnica, bolje rastu i brže rađaju. Prije sadnje stare i suhe izdanke korijena potrebno je odsjeći makazama, zato jer bespotrebno troše snagu korijena za razvoj novih izdanaka.

Sadnja

Sadnica se položi u iskopanu rupu, tako da je dubina rupe dublja 5-6 cm od najdužeg izdanka korijena. Potrebno je povesti računa da se izdanci korijena ne presavijaju. Na težim, ilovastim tlima, preporučljivo je staviti zrelo stajsko gnojivo u rupu i prekriti ga sa 2-3 cm slojem zemlje, nikad ne postavljati sadnicu direktno na gnoj. A na lakšim tlima gnoj se postavlja na površinu 10-tak centimetara udaljen od baze stabla. Prilikom zatrpavanja rupe zemljom, potrebno je paziti da ne ostane zračni džep. Pa se preporučuje slojevito zatrpavanje sadnice. Svaki sloj je potrebno zaliti vodom, kako bi se izdanci korijena namjestili, na ovaj način zrak neće ostati između slojeva. Kalemljene ili cijepljene sorte, zatrpati do 10 cm ispod cijepljenog mjesta, u suprotnom cijepljeno mjesto pod zemljom istruhne, a sadnica se osuši.

Njega i zaštita

Mladim, tek zasađenim stablima je potrebno redovno zalijevanje, barem jednom sedmično, kako bi se što bolje ukorijenile. Stablo ne voli predugo zadržavanje vode oko korijena, zato zalijevanje podesiti strukturi tla. Gnojidba mladih sadnica nije potrebna sve dok se ne pojavi prvi behar. Dok starijim stablima je potrebno obezbjediti gnojidbu dva puta u godini, i to u rano proljeće i u kasnu jesen, najbolje zrelim stajskim gnojivom ili kompostom. U jesenskom periodu izbjegavati gnojiva bogata dušikom, kako bi se spriječilo stimulisanje rasta stabla u tzv. uspavanom periodu. Rezidba stabala šljive obavlja se u rano proljeće, jer će kod mladih sadnica pridonijeti boljem razvoju krošnje, a kod starih će poboljšati osvjetljenost unutar krošnje. To svakako pridonosi boljoj rodnosti. Obrezuju se sve oštećene grane, grane koje se ukrštaju i grane koje idu previše unutar krošnje. Krajnji rezultat rezidbe bi trebao da liči na krošnju bora. Osim u proljeće, obrezivanje se može vršiti i ljeti u svrhu izbjegavanja infekcija i bolesti stabla i krošnje.

Bolesti šljive

Šljiva je podložna pojavi lisnih uši, gusjenica, bakterijskim infekcijama, gljivičnim oboljenjima i napadima ptica i glodara.

• Pojava lisnih uši neće nanijeti velike štete, iako će ljepljivi sok kojeg izlučuju privući druge nametnike i bolesti. Jedna od boljih prevencija protiv lisnih uši je redovno špricanje koprivom i bijelim lukom, te održavati tlo umjereno vlažnim. Oko stabla je poželjno postaviti sijeno ili slamu. Osim što ne dozvoljava korovu da raste, čuva vlagu i ne dozvoljava ušima da se razmnožavaju u zemlji.
• Protiv glodara, oko mladih sadnica postavljaju se tvrde mreže, koje ne dozvoljavaju prilaz glodarima.
• Za izbjegavanje ptica na stablu učinkovito su se pokazali stari cd-ovi ili manja ogledala koja reflektuju svjetlost, što odbija ptice od stabla.
• Preventivna upotreba modre galice i preslice, protiv gljivičnih oboljenja, se pokazala kao najbolja metoda. Osim modre galice, krečenje stabla (mješavina kreča i sumpora u prahu) u proljeće, još je jedna preventivna metoda protiv gljivičnih oboljenja.

Berba

Najbolji okus šljiva ima kada do kraja sazrije na stablu. Pokazatelj zrelosti ploda je mekoća ploda, intenzivna boja i slatkost ploda. Berbu je preporučljivo obavljati po suhom vremenu, jer suhi plodovi duže opstaju. Ubrane plodove je najbolje upotrijebiti u roku od par dana, jer su podložni trulenju. Plodovi se na 5-7 dana mogu skladištiti na hladnom mjestu ako će se koristiti u svrhu pravljenja džema, soka, pekmeza i sl. Šljiva se dobro očuva, osim kuhanjem, sušenjem, konzerviranjem ili zamrzavanjem.