Ružmarin (Rosmarinus officinalis)

Written by Lejla B

2 svibnja, 2020

Ružmarin je tipična biljka sredozemnog područja, koja raste u obliku zimzelenog, višegodišnjeg grma. To je jedna aromatična biljka slatkastog i smolastog okusa. Ružmarin je jedna od najpoznatijih ljekovitih biljaka, koja je bogata eteričnim uljima, antioksidansima, vitaminima A, B kompleksa, C, te mineralima K, Mg, Fe, Cu i dr. U narodnoj medicini koristi se kao lijek protiv ćelavosti, glavobolje, depresije i prehlade. Dok kulinarstvu, osušeni ili svježi, listovi ružmarina koriste se za začinjavanje jela od mesa, povrća i kao dodatak mnogim salatama.

Priprema tla i sadnja

Ružmarin je biljka toplog područja i za svoj uzgoj zahtijeva obilje sunca. Ne podnosi zadržavanje vode, pa ga je poželjno uzgajati na pjeskovitom ili laganom tlu, gdje je obezbjeđena dobra drenaža. Mjesto na kojem je predviđen uzgoj ružmarina treba biti najmanje 8-10 sati u suncu i zaklonjeno od jakih udara vjetra. Osim dobre drenaže, tlo mora biti dobro pognojeno kompostom, najbolje 3 sedmice prije sadnje ružmarina. Ovaj mirisni i prelijepi grm zahtijeva i malo više prostora u vrtu, s obzirom da može izrasti i do 2 m u visinu i do 3 m u širinu.

Ovaj grm se može uzgajati iz sjemena i reznica. Sjeme ružmarina klija i do 4 sedmice. Zbog toga se preporučuje posaditi sjemenke u male saksije, 8-10 sedmica prije presađivanja u vrt.  Uvijek ga je bolje uzgajati iz reznica i to kada temperatura tla bude najmanje 18 C°. Reznice dužine 7-10 cm se uzimaju u proljeće, sa mladih grana ružmarina. Zatim se stavljaju u male saksije ispunjene mješavinom šljunka, komposta i zemlje. Šljunak će omogućiti dobru drenažu, dok će kompost dati reznici dovoljno energije za izbijanje mladih izadanaka korijena. Za otprilike dva mjeseca mladi ružmarin će biti spreman za prebacivanje u vrt ili veće saksije. Za saksijski uzgoj potrebna je vrlo kvalitetna i lagana zemlja. Saksije od terakote su najbolje za uzgoj ove biljke, jer se u njima zemlja brže osuši.  

Prateće biljke koje se mogu saditi sa ružmarinom u vrtu su kupus, grah, kadulja, mrkva, peršun i dr.

Njega i zaštita ruzmarina

Održavanje umjereno vlažnog tla, je jedan od uslova za uspješan uzgoj ružmarina. Zalijevanje obavljati, tek kada je zemlja suha na dodir. Između zalijevanja potrebno je da se površinski sloj  zemlje osuši. Umjerena vlaga u tlu se može održavati postavljanjem slame ili malč folije, ali ne direktno ispod krošnje.

Obrezivanje odraslog grma vrši se kada završi sa fazom cvjetanja.Obrezuju se suhe i oštećene grane, kako bi stimulisalo razvoj novih mladih grana. Mlado grmlje, prvih par godina nije potrebno obrezivati, jer je se još uvijek širi i razvija.

Gnojidba ružmarina u vrtu se obavlja najmanje dva puta godišnje. Dok u saksijama, ružmarin zahtijeva redovniju prehranu prirodnim tečnim gnojivima ili kompostom.Ljeti se zalijevanje obavlja češće, jer se zemlja brže suši, pa je u saksiji sklona ispiranju hranjivih materija, što se mora ružmarinu nadoknaditi. Zbog toga se u ljetnim mjesecima, gnojida obavlja svakih 15-20 dana, zavisno od vremenskih uslova i veličine saksije. U zimskom periodu saksije se unose u zatvoren, svijetao i topao prostor, kako bi se ružmarin sačuvao od jakih mrazeva.

Zaštita od bolesti

Ružmarin je podlozan truleži korijena, zbog prevelike vlage. Raduciranje zalijevanja, smanjuje opasnost od ove kobne bolesti.

Pojava plijesni je karakteristična za ovaj grm, koji se uzgaja u zatvorenom prostoru. To je gljivična bolest, koja se javlja kada nema dovoljno cirkulacije vazduha. Bilo ventilatorima ili iznošenjem saksija vani, kada nema opasnosti od mraza, popravlja se cirkulacija zraka. Što značajno umanjuje šanse za pojavu gljivičnih oboljenja.

Upotreba kamilice, jer je bogata sumporom, preventivno djeluje protiv svih vrsta gljivičnih oboljenja. Uvijek je bolje koristiti mješavine čajeva od kamilice, preslice i koprive, za zalijevanje ružmarina, nego samu vodu.

Pojava žučkastih i smeđih listova je znak bakterijske infekcije. Redovno otklanjanje starih listova, presađivanje jednom godišnje mladih biljaka, obrezivanje i ne pretjerano zaljevanje, otklanja opasnost od bakterijskih infekcija.

Berba

Stabljike ružmarina se mogu obirati u bilo kojem trenutku rasta i razvoja. Listovi se mogu koristit kao svježi i kao suhi, kao dodatak mnogim jelima. Nikad ne bi trebalo obrati cijelu granu, nego samo jednu trećinu, kako bi grana mogla proizvesti nove listove. Listovi i grančice se nakon sušenja mogu čuvati u hermetičkim posudama. A kao svježi se mogu zamrznuti ili konzervirati, kao i staviti u ocat ili ulje, kako bi se sačuvala njegova jedinstvena, prirodna i jaka aroma.

Povezani članci

Kivi – Kineski ogrozd

Kivi – Kineski ogrozd

Kivi je tradicionalna voćka Kine, već nekoliko stoljeća. Prvi put je stigao na obale Novog Zelanda početkom 20 stoljeća, odakle se proširio cijelim svijetom. Svoje današnje ime dobio je tek 50-tih godina, dok je prije toga bio poznat kao Kineski ogrozd. Sačuvao je sve...

Kopar – biljka vitalnosti

Kopar – biljka vitalnosti

Kopar je jednogodišnja biljka, nepoznatog originalnog porijekla. Prvi put j otkriven u grobnici egipatskog faraona, dok nešto kasnije i u grčkom gradu Samos-u. Spominjan je u historijskim, medicinskim i vjerskim zapisima, gdje je zabilježen  kao moćna ljekovita...

Anthurium- Flamingov cvijet

Anthurium- Flamingov cvijet

Anthurium predstavlja cvijet ljubavi i prijateljstva, a uzgaja se kao sobna biljka. Prvi put je otkriven u kišnim šumama Kolumbije, od strane austrijskog botaničara, koji mu je i dao ime. Danas ovaj prelijepi cvijet broji preko 800 vrsta, i sve se razlikuju po svojim...

Budite u toku s najnovijim vijestima i ažuriranjima

Prijavite se za novosti

U predviđeno polje unesite Vaš email i među prvima dobijte obavijesti o novostima i novim objavama na našoj stranici

Pratite nas

na društvenim mrežama

Translate »
//augailou.com/4/5026238