Written by Lejla B
10 kolovoza, 2020
Ruža predstavlja cvijet ljubavi, prijateljstva, tajnovitosti, romantike, strasti, nevinosti i čistoće. Prema historijskim dokazima ruža datira još prije 35 miliona godina, a u prirodi broji preko 150 vrsta. Grmolike, puzavice, penjačice ili obične ruže, vode porijeklo sa različitih krajeva svijeta, a najviše iz Azije. Danas ruža broji i do nekoliko hiljada kultivatora i hibrida. Ruža je često spominjana u religijama, mitovima i legendama kao cvijet koji donosi neku poruku i čuva od zla. Prije se vjerovalo da su ruže bile bez trnja, ali nakon protjerivanja Adama i Eve iz raja dobile su trnje kao znak zlobe čovječanstva. Prema jednoj muslimanskoj legendi ruža je izvirala iz kapljice znoja prorka Muhameda, dok u drugoj iz znoja dame Joun čija je pojava bila bijela u zoru, a ružičasta u podne. U drevnoj Grčkoj vjerovali su da je Afrodita (boginja ljubavi) bila stvoritelj ruže.
Priprema tla i sadnja
Ruža voli sunce, iako pojedine vrste mogu uspijevati i uspješno cvjetati u djelomičnoj sjeni, ipak za sve vrste poželjno je najmanje 6 sati sunca dnevno. U južnijim područjima gdje su velike vrućine i sunčeve zrake su prejake, poželjno je ružu posaditi u djelomičnu sjenu. Blago kisela do neutralna tla su idealna za njen uzgoj. Ruža voli tla bogata hranjivim materijama, nešto lakše strukture, jer ne voli zadržavanje vode. Teška ilovača nije pogodna za njen uzgoj, kao ni krupno zrnasta tla, jer prebrzo gube hranjive materije.Najbolje je ispitivanje vrste tla obaviti nakon kopanja rupe za sadnju ruže, u koju se sipa 30-tak centimetara vode. Ako je voda još uvijek prisutna u rupi nakon 1-2 sata, onda bi najbolje bilo ružu posaditi na uzdignutom mjestu, kako se ne bi višak vode zadržavao.
Sadnja kontejnerskih sadnica
U prodaji, ruže se mogu naći kao kontejnerske ili kao sadnice golog korijena. Sadnja kontejnerskih ruža je izvrsna za početnike, jer se vrlo lako zasađuje. Dovoljno je iskopati rupu koja nešto dublja i šira od visine i širine kontejnerske sadnice, prekriti dno kompostom ili nekom drugom organskom materijom, staviti sloj zemlje, te smjestiti sadnicu u rupu. Rupa se zatrpava do par centimetara od vrha zemlje iz kontejnerske sadnice. Nakon zasađivanja na površinu se postavlja kompost ili zrelo stajsko gnojivo, udaljeno od baze stabla 20-tak centimetara. Ovako će ruža imati redovan izvor hranjivih materija, postepenim otapanjem gnojiva, slijedećih 2 mjeseca nakon sadnje. Najbolje je sadnju izvršiti kada je hladnije i oblačno vrijeme, jesen ili proljeće su idealni za sadnju ruže.
Sadnja sadnica golog korijena
Sadnice golog korijena su nešto zahtjevnije za uzgoj, ali su mnogo više sigurnije. Nakon kupovine, korijenje sadnice je potrebno potopiti u vodu, otprilike na 24 sata prije sadnje. Nakon toga potrebno je obrezati mrtvo korijenje, kako bi se stumilisao rast novih izdanaka. Rupa se kopa šire i dublje nego što je korijenje sadnice, kako bi se bez ometanja, mogao smjestiti cijeli korijenov sistem. Organska materja ili kompost na dnu, su ključni za primanje sadnice. Rupa se puni postepeno zemljom, napuni se sloj zatim se zalije vodom. Ovaj način omogućava žilama korijena da se pravilno i nesmetano smjeste i zemlji da se rasporedi, bez zračnih džepova oko korijena. Rupu nikad ne zatrpavati do kraja, dovoljno je tek da se gornji korijenov sistem blago prekrije zemljom. Cijepljeno mjesto obavezno ostaviti iznad zemlje.
Ako se sadi nekoliko grmova odjednom i to u blizini jedan drugog, potrebno je povesti računa o razmaku između sadnica. Razmak ovisi o vrsti koja se sadi, tako na primjer niske sorte se sade u razmaku od 20-30 cm jedne od druge, a od 40 cm između redova. Cirkulacija zraka je ključna za zdravlje ruže, zato uvijek je bolje napraviti veći razmak nego manji.
Njega i zaštita ruže
Ruža zahtijeva tla bogata hranjivim materijama, zbog čega je redovna gnojidba veoma bitna za uspješan uzgoj. U periodu intenzivnog rasta i u zavisnosti od vrste zemljišta gnojidbu je potrebnu izvršiti barem jednom mjesečno. Na lakšim tlima, bogatim šljunkom i pijeskom gnojidba se vrši svakih 15 dana, na težim jednom mjesečno, dok u saksijskom uzgoju gnojidbu je najbolje vršiti tečnim organskim gnojivima, svakih 20-tak dana. Kompost i zrelo stajsko gnojivo pomiješano sa zemljom su idealni za uzgoj ruže.
Zalijevanje je najbolje vršiti kad je zemlja potpuno suha na dodir, jer potrebe ruže za vodom su umjerene. Voli umjereno vlažno tlo, ali ne i nakupljanje vode, što joj ujedno može i naškodit pojavljivanjem gljivica u području korijena. Dobra drenaža tla umanjuje mogućnosti pojavljivanja gljivičnih oboljenja. U periodima velikih vrućina, zalijevanje je najbolje obavljati kada se zemlja ohladi, u ranim jutarnjim ili predvečernjim satima. Ostajala voda ili sistem za navodnjavanje najbolji su izbor za zalijevanje, vodeći računa da se listovi grmova ne pokvase.
Rezidba i razmnožavanje
Za bolji imunitet i bolju cvatnju rezidba je neizbježan dio njege sadnica ruža. Glavna rezidba vrši se u rano proljeće ili jesen, kada nema opasnosti od jakog mraza. Vrlo jednostavnim pokretima, makazama zakrivljenih vrhova, obrezuju se sve mrtve grane, grane koje se križaju i grane koje idu prema unutrašnjosti stabla. Ostale grane se obrezuju na 1/4 ili ½ dužine iznad pupoljka okrenutog prema van. Nove grane upravo rastu u smjeru pupoljaka, pa je cilj potaknuti njihov rast prema van. Sva obrezana mjesta potrebno je premazati voskom, kako bi rane što brže zacijelile i da se ne bi gubio biljni nektar.
Rezidba u ljeto vrši se samo kada se otklanjaju osušene cvjetne glavice, kako bi se potaknula nova cvatnja. Obavezno je uklanjanje svih ostataka rezidbe oko stabala, jer u suprotnom može doći do truleži i bolesti stabala. Bez obzira na vrstu, ruže se obrezuju na željenu visinu.
Razmnožavanje ruže
Njačešći metod koji se koristi kod razmnožavanja ruža je reznicama. Najvažnije je pogoditi pravo vrijeme uzimanja reznica i to najbolje kada je ruža u najjačem porastu. Izbor jake i zdrave stabljike, koja na sebi ima najmanje 3 lista razvijena, je jedan od provjerenih načina za uspješno primanje reznice. Stabljike s vrha ili sa strana grma su puno bolja opcija za reznice, nego one sa dna ili sredine grma. Reznice bi trebale biti najmanje 25 cm dužine, odrezane tačno iznad pupoljka. Sa otkinute reznice otklanjaju se svi listovi, osim gornjeg. Pripremljenu reznicu umočiti u vodu na 24 sata, zatim direktno u zemlju ili saksiju. Zasađene reznice ne bi trebale biti izložene direktnom suncu, nego u blagoj sjeni kako bi se stimulisalo ožiljavanje reznice.
Zaštita od bolesti
Različite sorte ruža su različito otporne na pojavu bolesti. Neke od najčešćih bolesti, koje se javljaju najviše uslijed ne adekvatne njege su:
Gljivična oboljenja
Pojava crnih mrlji na listovima, i nije tako rijetko gljivično oboljenje, za sve sorte ruža. Najčešće se pojavljuju u periodima velikih vrućina i visoke vlažnosti, bilo od čestih i obilnih padavina ili nepravilnog zalijevanja. Otkidanje svih zaraženih listova, ili kompletne zaražene grane, umanjuje se mogućnost daljeg širenja ove bolesti. Jedinjenja na bazi bakra, poput modre galice spriječiti će širenje i izliječiti će listove koji su u početnoj fazi razvoja bolesti.
Pojava plijesni, još je jedno gljivično oboljenje koje je vrlo opasno za ruže. Listovi prekriveni bijelim ili sivkastim prahom, jedan su od znakova pojave ove bolesti. Vlaga i toplo vrijeme najveći su prijatelji ovog gljivičnog oboljenja, koje napada listove, stabljiku i pupove. Redovna kontrola grmova, uklanjanje u početnoj fazi oboljelih listova, može spriječiti širenje bolesti. Ako se već bolest prilično proširila, potpuna rezidba grma je neophodna.
Hrđa je gljivično oboljenje koje se manifestuje pojavom narančastih mrlja na listovima i stablu, ne napada korijen i latice ruže. Najbolja prevencija je dobra cirkulacija zraka između listova i drugih grmova. Pravilno zalijevanje i redovna rezidba, je jedna od najboljih preventivnih metoda protiv pojave svih vrsta gljivičnih bolesti.
Najčešći problem ruža je pojava biljne uši. Biljne uši se hrane biljnim sokom, jako se brzo razmnožavaju i velike populacije mogu nanijeti ogromne štete grmovima. Iako se biljne uši mogu otkloniti mlazovima vode, to nije preporučljivo zbog pojave gljivičnih oboljenja. Rastvor sapuna, vode i biljnog ulja, koji se nanosi sa donje strane listova, jako brzo rješava problem biljnih uši. Detaljnije pogledajte ovdje.
Ličinke insekata koje liče na gusjenice, su još jedan neprijatelj ruža. Hrane se listovima, te prvi znak njihovog prisustva su rupice na listovima. Obično se mogu naći sa donje strane listova. Prirodna prevencija uključuje upotrebu sapuna, biljnog ulja i vode.
Zlatna mara ili crvena šipka ruže, je buba dugačka otprilike 20 mm koja se hrani laticama i listovima ruže. Ruže uzgojene na pjeskovitim tlima, česta su meta napada, jer upravo ovi nametnici svoja jaja liježu u ovakvim vrstama zemljišta. Najbolja prevencija je upotreba sapuna, vode i biljnog ulja, nakon što se ustanovi prisustvo ovih nametnika.
Upotreba ružinih latica
Još od davnina latice ruže se bile vrlo tražene u kuhinji i kućnoj medicini. Osim primamljive arome, latice su bogate vitaminom C, antioksinasima, vitaminima i mineralima. Za pripremu sokova, vina, deserta, octa, biljnog ekstrakta, koristila se hiljadama godina. Ružina vodica jedan je od najstarijih lijekova čovječanstva. Zbog svojih snažnih protuupalnih dejstava može se koristiti za mnoga vanjska i unutrašnja oboljenja. Umiruje grlobolju, smanjuje crvenilo kože, pomaže u liječenju infekcija, liječi posjekotine i opekline, ublažava glavobolju i poboljšava raspoloženje.
Povezani članci
Neven – Moćni zaštitnik
Neven je jednogodišnja biljka porijeklom iz Južne Evrope i Azije. Kroz historiju čovječanstva, koristio se za liječenje mnogih bolesti, posebno kožnih oboljenja i za zacjeljivanje rana. Vremenom je dokazano da posjeduje i druga ljekovita svojstva kao što su...
Brokula – Zeleni dragulj
Brokula pripada porodici kupusnjača i vrlo se razlikuje od svojih rođaka, po obliku i boji glavice. Prvi put je uzgojena na Mediteranu i Aziji, od divljeg kupusa. Vremenom je kultivirana da ima specifičan okus, koji je ljudima davao nutritivno bogat zalogaj. Osim što...
Pitomi Kesten
Kesten je visoko stablo, porijeklom iz umjerenih područja sjeverne polutke. Pripada porodici bukovki, te pojedine vrste mogu živjeti i do 800 godina. Njegovo stablo je prekriveno sivim korom, dok se krošnja može širiti i do 15 m. Krošnju krase sjajni listovi,...
Budite u toku s najnovijim vijestima i ažuriranjima
Prijavite se za novosti
U predviđeno polje unesite Vaš email i među prvima dobijte obavijesti o novostima i novim objavama na našoj stranici
Pratite nas
na društvenim mrežama