Plastenička proizvodnja odvija se u zatvorenim prostorima, staklenicima ili plastenicima, u kojima se vrši potpuna kontrola mikro-klime prostora i potpuna kontrola uzgoja, da bi se osigurala maksimalna produktivnost. Staklenici i plastenici predstavljaju strukturu, sa zidovima i krovom, napravljenu od prozirnih materijala stakla, plastike ili najlona, koja može biti različitih veličina. Plastenička proizvodnja, u kontroliranom okruženju, povezana je sa izvan-sezonskom proizvodnjom povrća, ukrasa i usjeva visoke vrijednosti u područjima hladne klime, gdje proizvodnja na otvorenom nije moguća.

Ovakve strukture predstavljaju štit između vanjskih utjecaja i usjeva, i omogućavaju cjelogodišnje iskorištavanje tla u proizvodne svrhe. Postavljanje ovakvih struktura zahtijeva poznavanje osnovnih principa poljoprivredne proizvodnje i svojstava tla. Prvi korak u proceduri podizanja plastenika ili staklenika je izbor lokacije, zatim svojstva tla, izbor adekvatne kulture koju možemo zasaditi, pravilno navodnjavanje i provjetravanje i dr.

Lokacija plastenika

Najbolje mjesto za postavljanje plastenika, zavisi od biljnih kultura koje želimo uzgajati. Minimum, koji lokacija treba obezbjediti jeste maksimalan izvor sunčeve svjetlosti, barem 6 sati dnevno. Najbolji izbor je južna strana ili jugoistočna, jer obezbjeđuju maksimalne količine sunčeve svjetlosti. Za zimski uzgoj najbolja je istočna strana. Za ljetne usjeve u plasteniku, lokacija mora da ima i malo hladovine. Za to su najbolja opcija drveće na lokaciji, koje će zaštiti usjeve od jakog ljetnog sunca. Ako već nema drveća na lokaciji koriste se mreže za sjenu koje smanjuju prodornost jakih sunčevih zraka.

Tlo za plasteničku proizvodnju

Analiza vrste zemljišta predstavlja slijedeći korak za izbor lokacije plastenika ili staklenika. Posebni uvjeti koje tlo mora ispunjavati, za plasteničku proizvodnju, su dobra plodnost zemljišta, vodopropusni režim, rastresita i zdrava zemlja, bez sadržaja pesticida i korova. Ni jedno zemljište nije idealno samo od sebe, pa je potrebno poduzeti posebne mjere za njegovo pripremu. Obrada zemljišta sastoji se od osnovne obrade, koja podrazumijeva duboku obradu tla, premještanje donjih (mrtvih) slojeva tla na površinu, gdje će se mikrobiološki aktivirati. Površinski, aktivni, dijelovi prelaze u donje slojeve, čime se tlo učini adekvatnijim za uzgoj. Tlo treba biti pravilno pripremljeno, kako bi se omogućio odličan razvoj korijenskoga sustava.

Pored osnovne obrade potrebno je ispuniti I slijedeće korake:

1. Utvrditi pH tla – najbolji pH za uzgoj je od 6-6,5 I bilo bi ga potrebno održavati na toj razini, da bi se postigla maksimalna učinkovitost I apsorpcija hranjivih materija.
2. Izvršiti dezinfekciju zemljišta – bilo prirodnim ili hemijskim sredstvima, otkloniti sve vrste nametnika i štetočina, kako bi se smanjio rizik od bolesti usjeva.
3. Gnojidba – u plasteničkoj proizvodnji najčešće se koriste kristalna i mineralna gnojiva, ali se tokom prve gnojidbe nakon dubokog oranja, koristi stajsko gnojivo, da bi privuklo što više „dobrih“ stanovnika zemljišta, koji čine tlo plodnijim i prozračnijim.
4. Frezanje (usitnjavanje tla) – konačna, površinska obrada zemljišta, čini tlo zrnastijim i miješa ga sa svim hranjivim materijama, čineći ga idealnim tlom za uzgoj.

Postavljanje plastenika

Nakon odabira lokacije i pripreme zemljišta, pristupa se postavljanjem konstrukcija plastenika. Plastenik, odnosno njegov dizajn, utiče na produktivnost i energetsku efikasnost.Osnovna struktura plastenika sastoji se od krova, bočnih ramova, greda i vrata. Materijali od kojih može biti izgrađena konstrukcija su aluminij, pocinčani čelik, plastika i drvo. Kao materijal za pokrivanje koristi se staklo, polikarbonat, fiberglas i uv folija. Izbor materijala je najvažniji dio, jer od količine svjetlosti koja prolazi zavisi zdravlje biljaka i ukupan prinos. Ukoliko ima previše svjetla, dolazi do pregrijavanja unutar plastenika, što može utjecati negativno na biljke, kao i nedostatak svjetla jer biljke ugibaju zbog nedostatka sunčeve svjetlosti. Plastenik treba da propušta najmanje 80% sunčeve energije, 20% UV zraka i 10% infracrvenih zraka, treba da je otporan na djelovanje vanjskih temperatura (hladnoće i ekstremnih vrućina), ne smije da zadržava kondenz, da ne propušta vodu i dr.