Priprema zemljšta i sadnja

Kesten se može prilagoditi glinovitim tlima, ako su na padinama, ali su se najbolje pokazala duboka pjeskovita tla, koja su vrlo propusna za vodu. Plodna tla, neutralne do blago kisele pH reakcije, su još jedan od zahtijeva koji bi se trebali ispuniti za uspješan uzgoj kestena. Priprema zemljišta započinje kopanjem rupe na odabranom mjestu. Rupa bi trebala biti dovoljno duboka i široka, kako bi se nesmetano mogao smjestiti kompletan korijenov sistem. Rupa bi trebala biti bar 10 cm dublja od baze korijena, kako bi se stvorio prostor za početni rast novih niti korijena. Prije sadnje korijenje je potrebno ostaviti namočeno u vodi, bar 12 sati prije sadnje, te se ne bi smjelo obrezivati, osim ako je oštećeno. Sadnice u saksijama se sade na istu dubinu kao u saksijama. Punjenje rupe se odvija postepeno, i to :

• prvo se dno popuni sa plodnim humusom,
• zatim se smjesti sadnica vodeći računa da se donji vrh korijena ne naslanja na dno,
• zatim se rupa dopuni do pola, pa se sve dobro zalije vodom,
• sačeka se da se voda ocijedi
• zatim se rupa dopuni do kraja, pa sve opet dobro zalije vodom.

Na ovaj način korijen će se nesmetano smjestiti, a zbog postepenog dopunjavanja zemljom i zalijevanja neće se stvoriti zračni džepovi, koji pogoduju razvoju bolesti. Mlade sadnice su nakon presađivanja osjetljive na pojavu gljivičnih oboljenja korijena, a ovaj način sadnje značajno umanjuje opasnost od njihove pojave. Nakon zatrpavanja poželjno je na površinu postaviti zrelo stajsko gnojivo ili kompost, udaljeno od stabla nekih 20 tak cm.

Razmnožavanje

Kesten se u divljini razmnožava sjemenom. Sazrijevanjem ploda, bodljikava ljuska pada sa stabla, gdje daljim procesom truljenja, plod otpušta klicu iz koje se razvija stablo. 90 % sjemenki uspije da se dalje razmnoži, jer plod nije održiv, te jako brzo proklija. U kultiviranom uzgoju, kesten je najbolje saditi izravno u tlo, i to sadnjom plodova stabla koje je staro najmanje 10 godina.

Kesten se može razmnožavati i reznicama, ali nije tako uspješno kao razmnožavanje sjemenom. Reznicu je poželjno uzeti od stabala, koja se otprilike 5-6 godina stara, jer u njihovim granama ima dovoljno nektara, a dovoljno su stara da imaju dobro razvijene i sporedne grane, odakle se i uzima reznica. Sterilnim makazama otkida se reznica sa duže, ravne, mlade grane između dva pupa. Zašilji se vrh, te se reznica zasadi u plodnu mješavinu od treseta i humusa. Zasađena reznica prekrije se prozirnim najlonom, te se skloni u hlad, kako bi se stimulisalo puštanje korijena.

Njega i zaštita

Mlada stabla kestena prvih par godina svog života zahtijevaju redovno zalijevanje. U zasađenim voćnjacima, poželjno je postaviti sistem za navodnjavanje. U vrtu je tek dovoljno upotrijebiti kantu s vodom ili crijevo za vodu, svake dvije sedmice u proljeće i jesen i jednom sedmično u ljetnom periodu. Kako stablo raste, tako se zalijevanje smanjuje, sve dok korijen ne dosegne do dubljih slojeva tla, odakle će crpiti podzemnu vodu za svoje potrebe.

Kesten ne podnosi korov u svojoj blizini, pogotovo tek zasađene sadnice, koje svu svoju energiju usmjeravaju za rast i širenje, a korov im može iz tla iscrpiti vodu i hranjive materije. Za sprječavanje rasta korova poželjno je postaviti malč od kore drveća, sjena ili slame, ili crnu foliju. Bilo koja vrsta zaštite će doprinijeti zdravlju stabla, očuvanju potrebne vlage, sprječavanju bolesti i rasta korova.

Gnojidbu kestena je poželjno vršiti bar jednom godišnje, i to gnojivima bogatim azotom. S obzirom da azot poboljšava rast korijena i stabla, te obogaćuje kompletnu krošnju, onda bi gnojidbu bilo najbolje vršiti u rano proljeće, a ne u jesen dok je stablo u stadiju mirovanja. Zrelo i suho stajsko gnojivo je izvrstan izvor azota.

Obrezivanje kestena se vrši po potrebi, a ne po obavezi. Iako ona rasla u šumama nikada se ne obrezuju, a izgledaju zdravija nego bilo koja u bilo kojem vrtu, to je samo zato jer se prirodnim tokom stvorilo idealno tlo i idealni uslovi za njegov začetak. Za ona uzgajana u voćnjacima ili vrtovima rezidba je svakih par godina neophodna zbog zdravlja stabla. Najbolje ju je vršiti u periodu mirovanja stabla i kada nema opasnosti od ekstremnih niskih temperatura. Rezidba se vrši po suhom vremenu i punom suncu, jer u suprotnom kroz otvorene rane voda može unijeti u stablo viruse i bakterije. Obrezuju se sve oštećene i bolesne grane, grane koje se ukrštaju i grane koje rasu prema unutrašnjosti krošnje. Nakon rezidbe stablo će dobiti veću količinu svjetlosti i kisika, što umanjuje mogućnost napada zaraznih bolesti.

Zaštita od bolesti

Neke od najčešćih bolesti, koje napadaju stabla kestena su sunčanica, plamenjača i pjegavost lista. Plamenjača je ujedno i najsmrtonosnija bolest kestena, koja se u poodmakloj fazi na može izliječiti. Poznato je da su u Americi 1904 stradale brojne šume kestena, a uzrok je bio uvoz popularnog japanskog kestena koji se počeo uzgajati u komercijalne svrhe. Uvezeni kesten je bio zaražen ovom gljivicom, koja se jako brzo proširila širom zemlje, te uništila hektare kestenove šume. Japanske sorte su bile otporne na ovu vrstu bolesti.

Prvi znakovi napada ove bolesti su uočljivi posebno na mladim stablima, čija je kora još uvijek tanka. Narančaste mrlje na stablu su znak da je gljivica ušla u stablo, te daljim širenjem može uzrokovati rane tj. rak stabla od kojeg naposljetku i umire. Jedna od prirodnih metoda sprječavanja širenja ove bolesti, jeste premazivanje stabla blatom napravljenim od nezagađene zemlje, te omotavanjem stabla, čvrsto, prozirnim najlonom. Drvo će zacijeliti nakon par mjeseci, ali to ne znači da gljivica neće napasti negdje drugo.

Sunčanica i pjegavost lista kestena

Sunčanica stabla kestena, se vrlo lako može zamijeniti plamenjačom , jer uzrokuje slične rane na stablu. Iako ove rane nisu smrtonosne za stablo, niti se šire, ali mogu privući viruse i bakterije koji mogu načiniti velike štete stablu. Premazivanjem stabla krečom zaštiti će stabla od refleksije sunčeve svjetlosti i izvršiti će dezinfekciju stabla.

Pjegavost lista je apsolutno bezopasna bolest, koja može uzrokovati samo opadanje lista. Može se prepoznati po pojavi koncentričnih krugova na listovima, i ne čini stablima nikakvu drugu štetu. Najbolje je pustiti da bolest ide svojim tokom i ne tretirati stabla bilo kojim preparatima.

Nametnici

Žižak, zlatica i gusjenica su najveći neprijatelji krošnje i ploda kestena. Iako ne čine ogromne štete stablu, ali umanjuju ukupan prinos. Upotreba hemijskih sredstava je apsolutno nepreporučljiva u uzgoju kestena, jer umanjuje kvalitetu ploda. Prirodne preventivne metode, koje su efikasne u borbi protiv nametnika su održavanje higijene zasada, ne dopuštanje bilo koje vrste otpada oko stabala (plodova, lišća, korova), postavljanje malča, umjereno zalijevanje i dr. Nepovoljni uslovi za stabla, su vrlo povoljni uslovi za napade nametnika i bolesti, a održavanje higijene je najbolja preventivna metoda protiv istih.

Berba

Kesten se obično bere od sredine septembra do novembra, što ovisi od vrste i područja uzgoja. Obično se sačeka da plodovi padnu na tlo, zatim se sakupe sve ljuske sa otvorenim čahurama. Kesteni se oljušte od bodljikavih ljuski, te se odmah spremaju u prozračne vreće ili drvene gajbe, te skladište na suho, hladno i tamno mjesto, kako bi se osušili. Plodovi se mogu skladištiti u hladnjaku i do mjesec dana, a u zamrzivaču i do godinu dana.