Written by Lejla B
23 srpnja, 2020
Patlidžan (Solanum melongena) vodi porijeklo iz Azije, gdje se koristio najprije u ljekovite svrhe. Ova bomba od hranjivih materija, najviše sadrži vitamina, minerala, vlakana, a najmanje kalorija. Patlidžan je jako bogat i antioksidansima, te se je zbog toga u narodnoj medicini koristio za liječenje bolesti srca, povećane razine kolesterola, kontrolu šećera u krvi i dr. U Kini patlidžan je predstavljao radost i sreću, dok u Japanu je predstavljao hranu koja donosi neplodnost ženama.
Priprema zemljišta i sadnja
Patlidžan se vrlo lako uzgaja i pogodan je za sadnju u saksijama, vrtovima, uzdignutim gredicama, hidroponiji, plastenicima i dr. To je jednogodišnja biljka čiji se uzgoj može započeti iz sjemena ili već gotovih presadnica. Uzgoj iz sjemena započinje vrlo rano, i to najmanje 8 sedmica prije planirane sadnje u vrt. Sjeme se sadi u tzv. klijališta ili pojedinačne male saksije, koje se prekrivaju prozirnim najlonom ili plastikom. Pripremljena klijališta se postavljaju na toplo, osvijetljeno i sunčano mjesto kako bi se potaklo što brže klijanje sjemena. Jako je važno u ovom periodu održavati umjerenu vlažnost klijališta, što se vrlo lako postiže svakodnevnim špricanjem površine zemlje.
Nakon što mlade biljke izrastu u visinu od 8-10 cm, prebacivaju se u zasebne, veće saksije, gdje će nastaviti svoj rast do vremena povoljnog za presađivanje u vrt. Priprema zemljišta u vrtu obuhvata tek osnovnu obradu tla. Plitko frezanje, gnojenje prirodnim stajskim gnojivom ili kompostom, otklanjanje korova, obavlja se dvije sedmice prije sadnje patlidžana u vrt.
Patlidžan za svoj rast i razvoj zahtijeva puno sunca, dobro drenirano, plodno i toplo tlo. Za njegov uzgoj najbolje su se pokazala tla lagane strukture, jer se brzo zagrijavaju i brzo cijede. Nakon osnovne pripreme tla, dvije sedmice prije sadnje, poželjno je pripremljeno mjesto za uzgoj prekriti crnom folijom, kako bi se zemlja dovoljno dobro ugrijala. Nakon što prođe opasnost od mrazeva može se započeti sa sadnjom patlidžana u vrt. Sadnju je najbolje obavljati u redove u razmacima od 35-40 cm između biljaka.
Njega i zaštita
Patlidžan zahtijeva umjerenu vlažnost tla, posebno u periodu formiranja i sazrijevanja ploda. Ostajala voda, kojom se zalijeva u pred-večernjim satima, ili zalijevanje uz pomoć sistema za navodnjavanje će ispuniti ovaj zahtjev. Postavljanje folije ili malča od sijena ili slame, pomoći će održavanju umjerene vlažnosti tla, ali i spriječiti izrastanje korova oko stabljika i između redova patlidžana.
Gnojidba se preporučuje dva puta u toku vegetacijske sezone, čime se doprinosi boljem rastu biljke, zdravlju i otpornosti biljke, te većim i zdravijim plodovima. Također, u stresnim periodima , poput nagle promjene temperature zraka, prekomjerne vlage, gnojidba može smanjiti razinu gorčine u plodu, tj. smanjiti stres biljke. Za gnojidbu, najbolja su prirodna uravnotežena gnojiva, poput peletiranog stajskog gnojiva ili komposta.
Zaštita od bolesti
Jedna od najčešćih i najgorih štetočina patlidžana su pojava zlatice na listovima. Zlatica isisava biljni sok iz listova, ostavljajući za sobom i larve budućih zlatica, koje padaju u tlo. Ovaj začarani krug pojave zlatice može se spriječiti poštivajući pravila plodoreda, te ni sijati patlidžan ili na njegovo mjesto krompir i paradajz, naredne 3 godine. Otklanjanje korova, dezinfekcija tla prije sadnje, postavljanje malča uveliko otklanja opasnost od pojave zlatice.
Oštećenja nastala napadom gusjenica, drugi su problem koji se može pojaviti kod uzgoja patlidžana. Otklanjanje gusjenica ručno ili premještanje na drugo mjesto gusjenica budućih leptira, smanjuje se veličina štete. Obična sapunica sa vodom, je jedna od dobrih preventivnih mjera protiv gusjenica.
Pojava plijesni je gljivično oboljenje od kojeg može stradati cijeli vrt, a patlidžan je jako osjetljiv na ovu bolest. Jako je važno zalijevati biljke u razini tla, a ne po listovima, jer će ovo spriječiti pojavi plijesni. Prepoznavanje početka razvoja bolesti, te reagovati na vrijeme, poput otkidanja zaraženih listova, tretiranje prirodnim sredstvom modre galice, spriječiti će širenje ove bolesti na preostali dio stabljike, kao i na druge biljke.
Berba i skladištenje
Najbolju aromu i okus patlidžan ima kad je mlad. Ostavljanjem ploda predugo na biljci, dovodi do pojave gorčine u plodu. Najbolji znak zrelosti je kada se plod ne uspije vratiti pritisak prsta na plod. Boja ploda treba izgledati sjajno i jednolično, dok unutrašnjost ploda je ispunjena zrelim i mekanim sjemenkama, što je još jedan znak zrelosti ploda. Berba u pravo vrijeme, doprinosi rađanju novih plodova, te biljka postaje sve plodnija. Berbu je najbolje izvesti oštrim nožem, rezidbom ploda blizu stabljike, iznad kapice, a ne povlačenjem jer će plod otpasti.
Patlidžan je najbolje iskoristit tokom 7 dana nakon berbe. Ne preporučuje se pranje plodova nakon berbe, jer može oštetiti zaštitni sloj kore, koja ga čuva od truleži. Ovo doprinosi dužem skladištenju. Patlidžan se može i zamrznuti, ali mora proći kroz proces blanširanja kipućom vodom. Dužem skladištenju doprinosi umatanje plodova u listove novine, te odlaganje na slamu, u suh i prozračan prostor. Ovakav način skladištenja produžava upotrebu plodova i do par mjeseci.
Patlidžan je jako poželjan u kulinarstvu, gdje se zbog svoje niskokaloričnosti, arome, okusa i hranjivih materija, koristi za pripemanje mnogih jela. Kao dodatak juhama, umacima, ajvaru, pa i sam kao pohovan, pečen ili kuhan, je izvrsna aromatična povrtna kultura.
Povezani članci
Neven – Moćni zaštitnik
Neven je jednogodišnja biljka porijeklom iz Južne Evrope i Azije. Kroz historiju čovječanstva, koristio se za liječenje mnogih bolesti, posebno kožnih oboljenja i za zacjeljivanje rana. Vremenom je dokazano da posjeduje i druga ljekovita svojstva kao što su...
Brokula – Zeleni dragulj
Brokula pripada porodici kupusnjača i vrlo se razlikuje od svojih rođaka, po obliku i boji glavice. Prvi put je uzgojena na Mediteranu i Aziji, od divljeg kupusa. Vremenom je kultivirana da ima specifičan okus, koji je ljudima davao nutritivno bogat zalogaj. Osim što...
Pitomi Kesten
Kesten je visoko stablo, porijeklom iz umjerenih područja sjeverne polutke. Pripada porodici bukovki, te pojedine vrste mogu živjeti i do 800 godina. Njegovo stablo je prekriveno sivim korom, dok se krošnja može širiti i do 15 m. Krošnju krase sjajni listovi,...
Budite u toku s najnovijim vijestima i ažuriranjima
Prijavite se za novosti
U predviđeno polje unesite Vaš email i među prvima dobijte obavijesti o novostima i novim objavama na našoj stranici
Pratite nas
na društvenim mrežama