Nolina (Beaucarnea recurvata) – Slonovo stopalo je biljka veliki ljubitelj svjetlosti, porijeklom iz Meksika. Nolina je dvospolno zimzeleno drvo, čije je prirodno stanište otkriveno davne 1846 godine. Pustinjska staništa Iako je popularna kao sobna biljka, u vanjskim uslovima može dostići visinu i do 10 m. Kao pustinjska biljka može podnijeti slične uslove kao i njeni bliski rođaci kaktusi. Ime Slonovo stopalo je dobila zbog izgleda stabla koji je u obliku slonovog stopala.

Vrlo je jednostavna za uzgoj i ne traži nikakve posebne uslove. Uživajte u svojoj Nolini jednostavno zanemarujući je.

Za kultivirane sorte značajno je odsustvo cvatnje, koja se dešava isključivo u divljini. Nolina za svoje preživljavanje ne traži ništa osim dobrih susjeda, čije je prisustvo dovoljno samo da je se posmatra. Jedino je može uništiti višak vlage, čak i mehanička oštećenja može dobro podnijeti.

Zemlja i voda

S obzirom da potiče iz sušnih područja, zemlja u kojoj se namjerava posaditi Nolina, trebala bi biti rastresita. Pjeskovito tlo, sa manjim udjelom šljunka ili perlita ,je idealno za sadnju, jer ne zadržava vodu, a zbog velikog udjela pora propusno je zrak. Korijen Noline, u prirodnim staništima, je bliže površine zemlje, a uz pomoć svoje baze stabljike ( Caudex-a ) može preživjeti i u jako sušnim periodima. Većinu vlage za svoj život ne uzima iz zemlje, nego iz zraka, preko svojih sjajnih i masnih listova.

Nolina je popularna kao sobna biljka, dok se u južnijim područjima može saditi i u vrtu. Za saksijski uzgoj, poželjno je presaditi odmah nakon kupovine, i to u nešto širu, ali pliću saksiju, sa mnogo drenažnih rupa. S obzirom da jako sporo raste, saksija bi trebala biti nešto šira od baze korijena, zbog postepenog širenja korijena tokom rasta. Najviše joj odgovaraju saksije od terakote, jer upijaju višak vlage iz zemlje. Presađivanje se vrši svakih 2-3 godine.

S obzirom da je to biljka tropskih područja, zalijevanje se vrši samo kad je zemlja u potpunosti suha, i to maksimalno 2 puta mjesečno. Nolina u sebi sadrži vlastiti rezervoar s vodom, zbog čega može da preživi u ekstremno suhim uslovima. Ponekad je sasvim dovoljno samo pošpricati listove vodom, kako bi uzela dovoljno vlage.

Svjetlost i prehrana

U zatvorenom prostoru Nolinu je najbolje držati na mjestu za mnogo svjetlosti. Direktne sunčeve zrake potrebno je izbjegavati, posebno u vrelim ljetnim danima. Idealna temperatura za njen uzgoj je 13-18 C. Pri ovakvim temperaturama Nolina se može iznijeti i vani u polu-sjenovito, ali dobro osvijetljeno mjesto. U zatvorenim prostorijama Nolinu je potrebno okretati prema izvoru svjetlosti, barem jednom sedmično. U suprotnom može doći do izvijanja stabla, koje raste u pravcu svjetlosti. U zatvorenim prostorijama direktna sunčeva svijetlost joj ne smeta, dok sjena može dovesti do izbjeljivanja listova.

Nolina zahtijeva propusna, ali veoma plodna tla, pa bi se gnojidba trebala vršiti jednom ili dva puta mjesečno tokom vegetacije. Nakon presađivanja Noline gnojidbu je potrebno izbjegavati barem dva mjeseca, jer u suprotnom može doći do šokiranja biljke uslijed ne prilagođavanja na novo-nastale uslove. Slonovom stopalu je stres kada se presađuje, zbog čega mu oslabi imunitet tokom ovog procesa. Zato bi se trebalo sačekati sa gnojidbom dok se ne privikne na nove životne uslove. U zimskom periodu gnojidbu je potrebno vršiti po potrebi. Tečna organska gnojiva, obogaćena vitaminima su najbolji izbor za prehranu Noline.

Razmnožavanje i cvatnja

Vrlo rijetko, ali u idealnim uslovima Nolina može stvoriti mladu biljku, koja potiče od osnove odrasle biljke. Ona se može odsjeći pri dnu, ali samo kada dostigne visinu od 10-12 cm. Sadnja u zemlju preporučuje se tek kada rana malo zacijeli, kako ne bi mlada biljka u zemlji uslijed vlažnosti izgubila biljni nektar.