Magnolija je mnogocvjetno ukrasno drvo, penjačica ili grm koje broji preko 200 vrsta. Potječe iz Sjeverne Amerike i jugoistočne Azije i vremenom se prilagodila uzgoju širom svijeta. Vrste magnolije se razlikuju po boji i obliku cvijeta, visini stabla, vremenu cvjetanja i vrsti staništa. Stablo magnolije može da živi i do 100 godina i  mogu biti listopadna i zimzelena. Magnolija je drevno drvo koja se u nekim krajevima uzgaja kako bi potaknula oprašivanje insektima. Osim svoje ukrasne svrhe, drvo magnolije se koristi i u narodnoj medicini. Kora stabla je bogata antioksidansima i zbog toga se koristi za otklanjanje tjeskobe, nesanice, stresa, prekomjerne težine i boli. Ekstrakti kore i cvjetova koriste se i u kozmetičkoj industriji, i kao dodatak nekim hranidbenim proizvodima.

Priprema tla i sadnja

Magnolija najbolje uspijeva na neutralnim i kiselijim tlima, bogatim hranjivim materijama. Sve vrste magnolije zahtijevaju mnogo sunca i vlage. Izbor pogrešne vrste tla može uticati na rast i razvoj stabla magnolije. Jako je važno odabrati dobro drenirano tlo, jer magnolija ne podnosi zadržavanje vode oko korijena. U toplijim područjima, potrebno je magnoliji obezbjediti blagu sjenu, zbog izbjegavanja prejakih sunčevih zraka. 

Na odabranoj lokaciji, zavisno od sorte, iskopavaju se rupe širine od 50 do 100 cm, dubine do 50-60 cm. Mlada sadnica se postavlja nježno u rupu, da se ne bi oštetili izdanci korijena. Kada se postavi stablo u rupu, zakopa se rupa do pola, zatim se zalije i pričeka se da se voda ocijedi, zatim se rupa napuni do vrha zemljom. Potrebno je voditi računa da gornji dio korijena ostane ne zatrpan do kraja. Na površinu se postavlja gnojivo udaljeno 25-30 cm od baze stabla. Magnolija ne voli da se seli sa mjesta na mjesto, pa lokacija za sadnju mora u potpunosti odgovarati njenim zahtjevima. Ispod i oko stabla ne smije biti posađena ni jedna druga biljna kultura, pa ni trava, jer magnolija ne voli da se „guši“ sa drugim biljkama.

Njega i zaštita

Magnolija je jako otporna na bolesti i štetočine, ali ne na mehanička oštećenja. Njene rane nastale od rezidbe ili od poljoprivrednih alatki jako sporo zacjeluju, što može biti kobno za drvo magnolije. To je još jedan razlog zbog kojeg se ne preporučuje sadnja trave ispod drveta, jer kosidbom se može zahvatiti deblo i izazvati teške rane na stablu. Najčešća bolest od koje drvo propada je gljivično oboljenje korijena, koje nastaje zbog loše drenaže tla i prečestog i obilnog zalijevanja. Nakon dobrog izbora tla, tek osnovna njega i zaštita je preporučljiva. 

Rezidbom magnolije uklanjaju se samo slomljene i oštećene grane, a nastale rane se odmah premažu voćarskim voskom. U jesenskom i zimskom periodu može biti meta napada glodara, pa se preporučuje postaviti zaštitnu mrežu. Redovna preventivna upotreba biljnih preparata protiv grinja i lisnih uši, omogućiti će magnoliji dug i zdrav život. Osnovna gnojidba se obavlja dva puta godišnje (proljeće i jesen), kako bi se omogućio redovan izvor hranjivih materija.

Cvatnja

Nakon sadnje, ovisno od vrste magnolije, može proći i nekoliko godina do pojave prvih cvjetova. Za cijepljene ili razmnožene magnolije cvatnja stiže puno brže. U toplijim područjima cvatnja počinje već u martu mjesecu, dok u drugima područjima može počinjati od početka aprila ili početka maja. Cvijet magnolije je velik i jako mirisan. Boje cvijeta mogu biti u bijelim, ružičastim, crvenim, ljubičastim ili žutim nijansama. Cvjetovi, ovisno od vrste, se mogu pojavljivati prije ili poslije pojave lista, i sebi ne sadrže biljni nektar, ali su mnogo bogati polenom.