Priprema zemljišta i sadnja

Lavanda je niski, višegodišnji, razgranati grm, koji voli topla i sunčana područja. U nešto toplijim područjima ostaje zelena tokom cijele godine. Pjeskovito i suho tlo je idealno za njen uzgoj. Ne voli zadržavanje vode, pa su teška ilovasta tla nepogodna za uspješan višegodišnji razvoj lavande. Preporučuje je se uzgajati na uzdignutim gredicama, kako se voda ne bi zadržavala u tlu. Organska gnojiva i malč imaju sposobnost zadržavanja vlage, pa ih se ne bi trebalo koristiti prilikom sadnje. Tek osnovna obrada tla, sa dodatkom kamena i šljunka će biti idealna za pripremu staništa za lavandu. Mlade, nerazvijene, biljke najbolje je saditi u proljeće, kada se tlo dovoljno dobro ugrije. U jesen se sade nešto veće i razvijenije biljke, jer zbog razvijenije korijenove mase mogu preživjeti zimske dane. Ne preporučuje se upotreba dušičnih gnojiva, jer smanjuju otpornost prema mrazu i hladnoći.

Uzgoj lavande iz sjemena i reznica

Lavanda se može uzgajati i iz sjemena, što je jako spor proces jer sjemenkama treba i preko mjesec dana da proklijaju. Da bi se ovaj proces ubrzao, sjemenke se sade u klijališta, koja se pokrivaju prozirnom plastikom, te odlažu na toplo i osunčano mjesto. Sjemenke trebaju nešto više vlage od odraslih stabljika, pa se preporučuje odražavati umjerenu vlagu klijališta povremenim špricanjem površine zemlje. Kada mlade biljke dostignu visinu od 5-6 cm, te imaju razvijena 2-3 lista, presađuju se u zasebne male posude, gdje nastavljaju svoj rast do presađivanja u vrt.

Njega i zaštita

Osim tek osnovne gnojidbe koja se obavlja u proljeće, lavanda ne zahtijeva dodatnu njegu tokom godine. Zalijevanje se obavlja tek kad je zemlja na dodir suha, i to ostajalom vodom u predvečernjim satima. Zavisno od područja i stadija razvoja biljke, zalijevanje se najčešće vrši jednom ili dva puta sedmično u početnom stadiju i u fazi cvjetanja. Dok zrele biljke se zalijevaju svake dvije ili tri sedmice. Obrezivanje je ključno za razvoj lavande, jer biljke ostaju duže vremena zelene, te se usporava proces odrvenjavanja grma. Obrezivanje se vrši nakon faze cvjetanja i to u kasno ljeto ili ranu jesen.

Da bi se spriječilo izrastanje korova, preporučuje se upotreba malča od sjena, koji se postavlja udaljen od osnove grma lavande, kako se ne bi vlaga zadržavala u blizini. Upotreba hemijskih selektivnih herbicida nije preporučljiva, jer se narušava ljekovita sposobnost lavande.

Lavanda je otporna na većinu bolesti, posebno na napade insekata. Zbog svojih eteričnih ulja ona odbija insekte od sebe, i od okolno zasađenih biljaka. U organskoj proizvodnji se se sadi između redova povrća, baš zbog ove sposobnosti odbijanja štetnih insekata.

Uslijed neadekvatne njege i loše drenaže tla, može biti osjetljiva na gljivična oboljenja, posebno korijena. Od ove bolesti najčešće i umire. Ako se sadi između redova povrća, najbolje je posaditi sa biljkama koje imaju slične potrebe za tlom i vodom, kao što su mrkva, luk ili krompir.

Cvatnja i berba

Rane sorte lavande cvjetaju već u proljeće, dok one kasne i najčešće uzgajane sredinom ljeta. Jedna zrela biljka lavande može proizvesti i preko 1000 cvijetova. Njeni mirisni ljubičasti cvijetovi privlače pčele i leptirove, koji vrše oprašivanje. To je i medonosna biljka, od koje pčele prave najskupocjeniji med. Cvijetovi lavande se koriste u kulinarstvu za začinjavanje raznih jela, te u kozmetičkoj industriji i za proizvodnju eteričnih ulja. Poznato je da eterična ulja lavande liječe migrenu, te razna kožna oboljenja. Procvjetale grane lavande se održati sušenjem i to skupljene u snop i povezane gumenom vrpcom. Pripremljeni snopovi se okače da vise u tamnoj i prozračnoj prostoriji. Preporučuje sa dno postaviti papir, jer sušenjem cvijetovi lavande opadaju. Od suhih cvijetova mogu se praviti mirisni jastučići za ormar, koji ujedno tjeraju i moljce.