Priprema zemljišta i sadnja

Kopar se vrlo lako uzgaja, te se sadi direktno u tlo. Kao i mrkva, ne podnosi presađivanje, te se preporučuje sadnju obaviti nakon što se zemlja ugrije na optimalnih 17-18 C. Najbolje uspijeva na dobro dreniranom i plodnom tlu, pa je za njegov uspješan uzgoj potrebna tek osnovna obrada tla. Otklanjanje korova, gnojidba organskim gnojivom, najbolje kompostom, površinsko frezanje, formiranje uzdignutih gredica itd. je sasvim dovoljno za vrlo uspješan uzgoj kopra.

Na teškim tlima, bogatim glinom, najbolje je izbjegavati uzgoj ove kulture, jer kopar ne podnosi zadržavanje vode i manjak kisika, koji je zastupljen na ovim tlima zbog njihove zbijenosti. Nakon pripreme tla, potrebno je sačekati nekih 10 tak dana sa sadnjom, kako bi gnojivo postepenim otapanjem, ušlo u dublje slojeve tla. Sadnja se obavlja u redove na dubinu do 5 cm, u razmaku od 3-5 cm. Nakon 10 tak dana biljke će početi nicati, te će ih biti potrebno razrijediti na razmak od 15-20 cm, kako bi pravilno rasle i razvijale se.

Kopar se može uspješno uzgajati i u saksijama, koje bi trebale biti veće, najmanje fi 30, jer kopar je grmolika biljka koja može narasti od 2-4 m. Dno saksije bi trebalo biti izbušeno sa najmanje 10 rupa, da bi se povećala drenaža. Na samo dno, prije dosipanja zemlje u saksiju, potrebno je postaviti krupniji šljunak, kako korijen ne bio ostao umočen u vodi nakon zalijevanja. Nakon ovoga, dovoljno je dopuniti saksiju plodnom zemljom, te zasaditi sjemenke na gore već opisan način.

Sadnja kopra u vrtu ne bi se trebala odvijati u blizini mrkve, dok sadnja uz kupus i krastavice pospješuje njihov rast i poboljšava zdravlje.

Njega i zaštita

Za uspješan i zdrav uzgoj kopar potrebno saditi na dobro osunčanim mjestima, kako bi se spriječilo pojavljivanje gljivičnih oboljenja. U početnoj fazi rasta, kopru je potrebna konstantna vlaga, što znači da se zalijevanje treba obavljati redovno ali ne i prekomjerno. Ne treba dopustiti da dođe do prekomjernog isušivanja površinskog dijela zemlje, što usporava rast kopra. Odraslim biljkama vlaga nije toliko potrebna, pa će površinsko isušivanje, između zalijevanja dobro pasati njegovom razvoju.

Gnojidbu kopra je potrebno vršiti 2-3 puta tokom vegetacije i to „čajem“ od komposta. Čaj od komposta se priprema na način da se zreli kompost potopi na 24 sata u vodu, u omjeru otprilike za 25 l čaja stavi se 20 šolja komposta. Kompost je poželjno staviti u gazu ili čarapu, pa se zatim potopiti u vodu. Na ovaj način će se spriječiti razmnožavanje loših bakterija, i ulazak moguće prisutnih nametnika u čaj.

Korov je potrebno redovno otklanjati, jer uzima kopru hranjive materije, dehidrira tlo, a i prenosilac je zaraznih bolesti. Izrastanje korova može se spriječiti, postavljanjem tankog sloja malča oko biljaka, ali tek nakon što se usjev prorijedi i biljke dostignu visinu od 10 cm.

Bolesti i nametnici

Kopar nije osjetljiv na pojavu bolesti, iako uslijed nepovoljnih uslova i neadekvatne njege može oboljeti od gljivičnih oboljenja. Najčešće bolesti od kojih obolijeva kopar su pepelnica i trulež. Pepelnica može nastati zbog prekomjerne gnojidbe i prekomjernog zalijevanja. Vrlo lako se prenosi vjetrom i zaraženim tlom. Zbog čega je je jako važno primjenjivati plodored (rotaciju usjeva), te nikad ne saditi kopar na mjesto gdje je bila posađena mrkva. Trulež nastaje najčešće u donjem dijelu stabljike, te zahvata mlade izdanke korijena. U ranoj fazi razvoja može se primijetiti i na listovima, posebno onim donjim koji postepeno gube zelenu boju u žutu, zatim smeđu. Kako bolest napreduje isušuje se cijela biljka odozdo prema gore. Prekomjerno zalijevanje, nedovoljna drenaža, malo sunca, su glavni uzročnici nastanka ove bolesti.

Od nametnika važno je spomenuti lisne uši, koje kopar privlači na svoju stabljiku štiteći ostale biljke u vrtu od ovih nametnika. Kada procvjeta, cvjetovi kopra privlače bubamare, koje su prirodni neprijatelji uši, zbog čega se ovaj problem sa ušima sam od sebe riješi. Zbog ovoga je važno ne tretirati kopar bilo kojim hemijskim preparatima koji služe za suzbijanje biljnih uši, jer se remeti prirodni ciklus nastajanja i nestajanja bubamara, koji su u poljoprivredi najjača vojska vrta.

Jedan od većih štetnika kod uzgoja kopra mogu biti gusjenice, koje se hrane mladim listovima. S obzirom da su lako uočljive i da ih nema nikada puno, ove štetočine se jednostavno mogu pokupiti rukom.

Berba

Kopar je najbolje koristiti svježe ubran, te se listovi mogu obirati kada biljka dosegne visinu oko 20 cm.  Najjaču aromu listovi imaju pred samu cvatnju, otprilike 60 dana nakon sadnje. Sjemenke se mogu obirati čim dosegnu zrelost, tj. kada su sjemenke ravne i smeđe, otprilike 90 dana nakon sadnje. Ubrane cvjetne glavice se smještaju u papirnate vrećice, gdje  isušivanjem sjemenke opadaju sa glavica. Proces sušenja sjemenki naglašava aromu kopra, te ih je najbolje koristiti kao začin za pripremu kiselih krastavica.