Uzgoj Kivija

Uzgoj kivija započinje izborom sorte najbolje za određeno područje. U južnim područjima najčešće se uzgajaju američke sorte, koje ne mogu podnijeti oštre i jake zime. Najniža temperatura koju mogu podnijeti je -10 C. Za kontinentalna područja, gdje su zime jake, preporučuje se uzgoj ruskih sorti koje mogu podnijeti temperature i do -35 C°. Drugi uslov koji se mora ispuniti jeste puno sunca. Područja koja su u sjeni, nisu povoljna za uzgoj ove voćke, i u ovim uslovima kivi nikada ne može dosegnuti maksimalnu zrelost. U južnijim područjima, prisustvo blage sjene u poslijepodnevnim satima pogoduje kiviju.

Prije sadnje tlo je potrebno obogatiti organskom materijom, kako bi se povećala plodnost zemljišta. Kompost pomiješan sa suhim lišćem, je idealan spoj organskih materija za gnojidbu tla. Tla lakše strukture, koja su jako dobro propusna za vodu i zrak, su još jedan od uslova koje kivi zahtijeva. Ovakva tla se vrlo lako zagrijavaju, vrlo rijetko smrzavaju, ne zadržavaju vodu i pospješuju brzinu razvoja kivija.

Sama sadnja kivija se ne razlikuje od sadnje vinove loze, što znači da rupa treba biti dovoljno duboka i široka za prihvat cjelokupnog korijenovog sistema. Ako su u pitanju kontejnerske sadnice, onda rupa ne smije biti dublja od veličine samog kontejnera u koji je smještena sadnica. Većina sorti kivija zahtjeva prisustvo muških i ženskih stabljika. Pa bi najbolje bilo posaditi na 6 ženskih jednu mušku lozu. Tek posađene loze potrebno je obilno zaliti, i nije ih potrebno obrezivati.

S obzirom da kivi raste jako brzo, potrebno mu je osigurati čvrstu potporu ili rešetku za penjanje, ubrzo nakon sadnje.

Njega i zaštita

Tokom prvi godina rasta kivi zahtijeva obilje vode, posebno za vrijeme ljetnog perioda. Zalijevanje je preporučljivo obavljati u predvečernjim satima, kada je temperatura tla približno jednaka temperaturi zraka, odstajalom vodom, kako bi se spriječilo šokiranje biljke.

Gnojidbu kivija, najbolje je preskočiti prve godine nakon sadnje, jer su mlade biljke osjetljive na nagli priliv hranjivih materija u toku, razvoja korijena. Zbog ovoga je jako važno, prije sadnje dobro pripremiti tlo. Za starije biljke, prva gnojidba se obavlja početkom marta, i to obilnom količinom organskog gnojiva bogatim azotom. Druga primjena gnojiva se obavlja sredinom maja ili početkom juna, i to mješavinom stajskog gnojiva i slame. Tečni rastvori gnojiva, su odlično rješenje za drugu primjenu, jer direktno ulaze u tlo i potpomažu razvoj plodova. Starije loze kivija, trebaju godišnje otprilike 1 kg azota godišnje, dok za mlađe dovoljno je oko 200 g.

Rezidba

S obzirom da kivi formira vrlo jake loze, koje se mogu svojim rastom i razvojem oteti kontroli, rezidba je neophodna. Rezidba nije samo za estetski izgled, nego doprinosi zdravlju i boljoj rodnosti. Tokom prve godine rasta kivija, teži se razvoju snažnih bočnih izdanaka, i usmjeravanju rasta prema postavljenoj potpori. Kada glavna grana dođe do vrha potpore, obrezuje se za nekih 5-6 cm, kako bi se stablo potaklo na razvoj bočnih izdanaka. Glavna rezidba loze obavlja se krajem jeseni ili krajem zime, dok loza još miruje, ali i još par puta tokom ljeta kada prođe faza cvjetanja.

Tokom glavne, zimske, rezidbe na ženskim lozama obrezuju se grane koje su bile plodonosne, ostavljajući nove plodonosne grane. Nove grane se skraćuju na nekih 20-30 cm dužine, što će uticati na razvoj novih plodonosnih grana. U potpunosti je potrebno otkloniti sve oštećene, slomljene i bolesne grane. Muške sorte se obrezuju odmah nakon cvjetanja, na otprilike pola dužine. Sljedeće godine niknuti će nove cvjetne grane, koje će oplođivati ženske sorte.

Ljetna rezidba ženskih sorti, obavlja se u slučaju, da loza nema dovoljno svjetlosti i zraka, kada je loza previše rodila, te se otklanjaju sve oštećene i bolesne grane. Ljetna rezidba se naziva još i zdravstvena, jer na ovaj način sprječava se razvoj gljivičnih i bakterijskih oboljenja, a i napadi štetnih insekata značajno su smanjeni.

Zaštita od bolesti

Kivi može biti osjetljiv na pojavu gljivičnih i bakterijskih oboljenja u slučajevima neadekvatne njege, nepravilnog zalijevanja, prekomjernog gnojenja, te sadnjom zaraženih sadnica. Neke od najčešćih oboljenja su:

Trulež korijena – vrlo često nastaje zbog prekomjernog zalijevanja, slabe drenaže tla, tj. zadržavanja vode u dubljim slojevima tla. Pojava ove bolesti se vrlo lako učljava, po crvenim tačkicama na vrhu baze korijena i zakržljalom rastu loze. Pravilnim upravljanjem količine vlage, ova bolest se može vrlo lako otkloniti. Prirodni fungicidi mogu biti brže rješenje, da se loza oporavi, ali kontrola vlage i dalje mora biti primarna mjera.

Bakterijska pjegavost – prvi simptomi se pojavljuju na listovima u obliku uglastih smeđih mrlja, koje mogu zahvatiti i pupove. Širenjem infekcije iz mrlja može curiti smolasta tečnost. Ova bolest se najčešće pojavljuje u hladnijem periodu, praćenim visokom vlažnosti. Širi se zaraženim peludom, kojeg raznose ljudi, auta, životinje itd. Prirodna sredstva na bazi bakra, poput modre galice, spriječiti će nastanak ove bolesti. Zaražene listove, je potrebno otkloniti, te zapaliti što dalje od bilo kojih zasada. Ostatak zdravih listova, potrebno je pošpricati vinovom lozom, kako bi se spriječilo eventualno širenje bolesti.

Trulež ploda (bortritis) – uočljivi smežurani i mekani plodovi, sa sivim stabljikama, znakovi su već uznapredovale faze razvoja ove bolesti. Ova bolest se naziva još i siva plijesan, te se jedino može spriječiti preventivnim djelovanjem, prirodnim fungicidima na bazi bakra, špricanjem prije pojavljivanja ploda.

Rane nastale od rezidbe ili bilo kojih drugih mehaničkih oštećenja doprinose razvoju bakterijskih i gljivičnih oboljenja. Karakteristična oboljenja nastala uslijed mehaničkih povreda su bakterijska palež, rak stabla, i trulež krune korijena. Zbog ovoga je jako važno zatvoriti sve rane nastale od rezidbe ili bilo kojeg drugog mehaničkog oštećenja. Smole, katran, čak i obični selotejp su neke od rješenja koje zatvaraju rane, te sprječavaju ulazak bakterija, virusa i gljivica i samo srž loze.

Zaštita od nametnika

Kivi nije toliko osjetljiv na pojavu štetnih nametnika, ukoliko se pravilno njeguje. U uslovima prevelike vlažnosti i zapuštenosti loze, mogu se pojaviti uši i grinje, koje i ne mogu nanijeti ogromne štete lozama kivija. Pojava gusjenica je uobičajen problem kod svih uzgajivača, te se vrlo efikasno ovaj problem može riješiti skupljanjem larvi ili primjenom prirodnih sredstava, poput:

• Sapunica – 1 kašikica deterdženta za suđe pomiješana na 5 litara vode, jer izvrstan repelent za sve štetne insekte
• Soda bikarbona – efikasna i protiv gljivičnih oboljenja
• Kopriva – kopriva je inače izvrsno preventivno sredstvo, ako se primjenjuje na pravilan način. Iskidana na komadiće i potopljena u vodi ispušta iz sebe maksimalno korisne materije. Pojačava imunitet biljke, dajući joj intenzivnu zelenu boju, a odbija i uši ako se zalijevanje obavlja s čajem od koprive umjesto čistom vodom.
• Bijeli luk – prirodni insekticid koji u mješavini sa koprivom izvrsno djeluje i kada je biljka već napadnuta štetnim nametnicima.

Redovno održavanje higijene loze, rezidba, umjereno zalijevanje, postavljanje malča protiv korova, izvrsne su preventivne metode protiv svih vrsta bolesti i pojave štetnih nametnika.

Berba

Kivi se obire obično na jesen, početkom ili krajem ovisi od vrste i područja uzgoja. Najbolji pokazatelj zrelosti ploda jeste potpuno smeđa kora i crne sjemenke u unutrašnjosti ploda. Iako plodovi na stablu mogu biti zreli, ali tvrdi i čvrsti, najbolji indikator vremena berbe jeste okus ploda. Pravi intenzivan okus i slatkoća ploda se dobiju jedino kada kivi u potpunosti dozrije na svojoj lozi. Ovaj efekt se može dobiti i ako se ubrani plodovi ostave, par dana nakon berbe, na sobnoj temperaturi da se završi ciklus sazrijevanja. Prije vremena ubiranje, neće doprinijeti krajnjoj fazi sazrijevanja, tj. akumulaciji šećera u plodovima. Kivi najbolji okus ima kada se svjež konzumira, ali je skladištenje zbog količine ponekad neophodno. Smrzavanje, procesi isušivanja i konzerviranje, su neki od načina da se održi kivi.