Karakterističan po svojim narančastim ili crvenim listovima, životnom vijeku i ljepoti ,japanski javor je jedan od najljepših drveća svijeta. Njegove crvene, privlačne nijanse lišća, predstavljaju početak jeseni. Za ovo drvo, u Aziji kaže se da je simbol inteligencije, mira, spokoja i ljepote. Vodi porijeklo iz Japana i broji preko 1000 vrsta. Obično se uzgaja kao malo listopadno drvo ili grm, sa raskošnom krošnjom. Njegovi listovi, zbog svoje simbolike i ljepote, često su spominjani u poeziji i umjetnosti Japana. Skoro svaki vrt u Japanu ima uzgojenu barem jednu vrstu japanskog javora. Pored svoje ukrasne svrhe u vrtovima, japanski javor se koristio u medicini kao lijek protiv upale očiju, i za bolju funkciju jetre. U kulinarstvu prženi listovi javora su prava poslastica.

Priprema tla i sadnja

Vrlo lako se uzgaja i zahtijeva vrlo malo njege. Preferira duboka, dobro drenirana tla, bogata hranjivim materijama, pH vrijednosti od 5,5-8 (blago kisela do neutralna). Blago sjenovita područja, zaklonjena od jakih udara vjetra su se pokazala kao najpogodnija za uspješan uzgoj javora. Japanski javor ne voli jake popodnevne sunčeve zrake, koje mogu oštetiti mlade grane i dovesti ih do isušivanja, pa i smrti stabla.

Ne uspijeva na teškim glinovitim tlima, koja su slabo drenirana, jer je u njima korijen podložan trulenju. Zbog manjka kisika u ovim tlima, mladi izdanci korijena ne dišu zbog čega mlada stabla umiru. Ako se baš mora imati japanski javor u vrtu gdje je ovakvo tlo, preporučuje se plitka sadnja, na najviše uzdignutom dijelu tla, zbog oticanja vode. Rupu iskopati dublju od korijenovog sistema, napuniti je do pola organskom materijom, sa malo šljunka ili pijeska. Zatim, postaviti mladu sadnicu javora i dopuniti rupu do kraja sa organskom materijom.

U dobro dreniranim laganim tlima, rupa se kopa do dubine koja odgovara dužini korijenovog sistema japanskog javora, i duplo veće širine od korijena.

Japanski javor je izvrstan za uzgajanje u spremnicima, poput većih kaca ili saksija.

Njega i zaštita

Na laganim tlima preporučljiva je upotreba malča od borovih iglica ili usitnjene suhe kore drveta, jer čuva tlo od isušivanja i sprječava rast korova. Malč se postavlja na 15-20 cm udaljen od baze stabla, kako se ne bi vlaga zadržavala oko stabla. Učestala gnojidba odraslog stabla japanskog javora nije preporučljiva, jer se time povećava opasnost napada raznih bolesti. Stabla stara godinu do dvije se preporučuju gnojiti sa organskim gnojivom bogatim azotom, jer im se tad još uvijek razvija korijenski sistem. Kokošje gnojivo je izvrsno za mlada stabla javora. Zavisno od tla, zalijevanje se obavlja tek kad je površinski sloj zemlje suh, jer javor ne voli preveliku vlagu u svom staništu. Također, japanski javor zasađen na lokaciji koja je izložena 8-10 sati suncu, skraćuje životni vijek ovog stabla. Bilo bi poželjno na ovakvim lokacijama obezbjediti japanskom javoru blagu sjenu.

Japanski javor se razlikuje od većine drveća po vremenu rezidbe, koja se obavlja u julu i augustu. To je period u njegovom životu kada nema opasnosti od curenja soka iz grana, što znači da nema opasnosti od isušivanja. Iako se obavlja tek zbog atraktivnog izgleda, rezidba ima i korisne svrhe, pogotovo ako su neke grane oštećene ili ako krošnja ne dobija dovoljne količine svjetlosti. Uglavnom, rezidbu se preporučuje obavljati barem svake dvije godine.

Bolesti

Osim opasnosti od truleži korijena zbog neadekvatnih uslova ili nepravilnog zalijevanja, japanski javor je podložan i pojavi plijesni, grinja i lisnih uši. Pojava gljivičnog oboljenja nanosi dugotrajnu štetu stablu, za razliku od insekata čija pojava ne nanosi velike štete. Pravilna njega koja podrazumijeva umjereno zalijevanje, mijenjanje malča barem jednom godišnje, spriječava pojavu ovih bolesti.