Written by Lejla B
1 kolovoza, 2020
Postoje mnoge vrste bolesti vinove loze, koje mogu biti pogubne za vinograde. Najvažnije je na vrijeme identificirati vrstu bolesti, kako bi se spriječilo dalje širenje i ozbiljni gubitci u kvaliteti ploda i berbi. Zavisno od imuniteta kompletnog vinograda ili vinove loze, neke bolesti mogu biti pogubne jednu sezonu ,dok drugu mogu ostaviti tek male tragove svoje prisutnosti. Zbog čega je bitno konstantno raditi na imunitetu i kvaliteti vinograda. Pojedine bolesti mogu imati slične znakove i simptome, zbog čega se može pogriješiti u donošenju odluke o upotrebi pravog lijeka. Vremenske prilike, ptice, upotreba hemijskih sredstava, insekti, gnojidba, neadekvatna njega vinove loze, sorta, sve zajedno doprinosi pojavljivanju i širenju zaraznih bolesti.
Gljivična oboljenja vinove loze
Plamenjača vinove loze
Jedna od najgorih bolesti vinove loze, a očituje se žutim mrljama na listovima, koje vremenom postaju sve veće. Žute mrlje pokazuju da je bolest u početnoj fazi razvoja, i da se još uvijek može spasiti cijela vinova loza. Pojavom smeđih listova i truleži ploda, situacija postaje jako alarmantna. Bolest je specifična jer prvo napada donje listove, ali se i brzo širi na ostale. Rijetko zahvata cvijet, ali plod je u velikoj opasnosti od ove gljivične bolesti. Najčešće se javlja po vlažnom i toplom vremenu.
- Prevencija – prije podizanja vinograda treba se voditi računa o prevenciji. Vinogradi podignuti na nagnutim terenima i na sunčanim područjima, gdje je bolja cirkulacija zraka, više su otporni na pojavu plamenjače. Primjenjivati redovno rezidbu, kako bi se smanjila zelena masa. Gnojidbu vršiti samo onda kada je to potrebno, je u suprotnom vinova loza proizvodi više lisne mase, zbog čega je manja cirkulacija zraka između čokota. Upotreba plavog kamena ili bordovske čorbe u početnoj fazi razvoja bolesti, može spriječiti dalje širenje.
Puhava plijesan-pepelnica
Puhavu plijesan izaziva gljiva Plasmopara viticola, koja može biti pogubna za cijeli vinograd. Ova gljivica je aktivna od mjeseca maja do jeseni, posebno u periodima velike vlage i kada su temperature ispod 18°C. Prvi znakovi ove bolesti mogu se vidjeti na listovima u obliku žućkastih uljanih mrlji, koje se šire i postaju smeđe. Zaraženo lišće vrlo brzo počinje opadati. Na izbojima se mogu primijetiti uvrnuća, te se na stabljici mogu uočiti bijele spore ove gljivice. Cvijetovi su izuzetno osjetljivi na ovo gljivično oboljenje, te mogu poprimiti žutu boju, koja jako brzo prelazi u smeđu, nakon čega cvjetovi opadaju. Na plodovima bijelog grožđa, posebno onim najboljim, mogu se uočiti smeđe mrlje, dok na crnim sortama bobice jako brzo mijenjaju boju u tamnu.
- Prevencija – prirodna sredstva protiv ove gljivice zahtijevaju prisustvo jedinjenja na bazi bakra. Plavi kamen, od kojeg se priprema modra galica, je jedan od njih. Upotreba modre galice, posebno je učinkovita u periodima velike vlage i niže temperature. Upotreba rastvora sode bikarbone, je još jedno prirodno sredstvo protiv ove bolesti. Na 1 l vode dodaju se 4 kašike sode bikarbone i temeljno se špricaju svi dijelovi biljke. Soda bikarbona ubija gljivice pri kontaktu.
Praškasta plijesan-pepelnica
Ovu bolest izaziva gljivica Erysiphe necator, koja je posebno aktivna u sušnim periodima. Zahvata sve nadzemne dijelove biljke i kapljice vode, koje ostaju na lišću nakon zalijevanja, pogoduju ubrzanim širenjem ove bolesti. Prvi znakovi ove bolesti su pojava bjelkastih mrlja na listovima, posebno sa donje strane. Širenjem bolesti, na listovima se uočavaju narančaste do crne nakupine, te listovi postaju krhki i brzo opadaju. Za praškastu plijesan karakteristična je pojava bijelog do sivog praha, što je uočljivo i na zahvaćenim plodovima, koji se mogu zaraziti odmah pri formiranju bobica.
- Prevencija – Zalijevanje vršiti samo po zemlji crijevima za zalijevanje, iako je najbolje koristiti sistem za navodnjavanje, ako su u pitanju veći vinogradi. Voditi računa da kapljice vode ne ostaju na listovima, jer ovo ubrzava širenje blesti. Postavljanje malča u vinogradu spriječiti će isparavanje suvišne vlage iz tla, zbog čega se kondenz neće zadržavati na donjim listovima, bližim zemlji. Ako je uočljeno prisustvo bolesti, potrebno je otkinuti sve zaražene listove, te iste zapaliti daleko od vinograda ili bilo koje druge uzgajane kulture. Upotreba jedninjenja na bazi bakra, sumpora i silicija, je spriječiti pojavu, kao i širenje ove bolesti. Mlijeko rastvoreno s vodom, sprječava širenje ove bolesti. Vinski ocat, soda bikarbona, neemovo ulje, češnjak, preslica, su još neki od prirodni preventivnih sredstava protiv gljivičnih oboljenja.
Siva plijesan vinove loze
Ovu bolest uzrokuje gljivica Botrytis cinerea, koja najveće štete nanosi plodovima. Na listovima je uočljiva pojava smeđih mrlja, koje šire te listovi opadaju. Zaraženi plodovi su prekriveni sivkastom tvari, te jako brzo se suše i propadaju. Ovoj bolesti pogoduje kišni periodi, te najviše napadaju gušće zasijane vinograde. Siva plijesan može napasti loze u bilo koje doba godine, sve dok su temperature između 18-22°C, i u periodima velike vlage.
- Prevencija – redovna rezidba je jedno od najboljih preventivnih metoda protiv gljivičnih oboljenja. Rezidbom se pojačava prirodni imunitet biljaka, pojačava se dotok kisika i sunčeve svjetlosti, što ne pogoduje gljivicama. Jedinjenja na bazi bakra i sumpora, spriječiti će pojavu ove bolesti, redovnim korištenjem, posebno u periodu nakon kiše. Zalijevanje po zemlji, postavljanje malča oko stabljika vinove loze, čuva vinograd od napada gljivica.
Antraknoza vinove loze
Ovu bolest uzrokuje gljivica Elsinoe ampelina. Ova gljivica na listovima uzrokuje pojavu malih mrlja, koje vremenom izbuše list ili ostavljaju rupe na stabljici. Listovi izgledaju kao popucani, a na stabljikama je uočljiva siva duboka lezija sa crnim rubovima. Cvijetovi su posebno osjetljivi na ovu gljivicu, zbog čega se mogu u potpunosti osušiti. Karakteristične sivkaste mrlje sa crnim rubovima na plodovima, uzrokuju da se plod osuši i otpadne. Zaražene bobice, koje padnu na tlo, omogućavaju gljivicama da prezime u tlu, zbog čega slijedeće sezone infekcije i štete na vinogradu budu duplo veće. Kišni periodi omogućavaju gljivicama da se brže šire na sve dijelove biljke, kao i na susjedne biljke.
- Prevencija – redovno čišćenje otpadnutog lišća i plodova umanjuje širenje bolesti. Zalijevanje samo po zemlji, postavljanje malča od sijena ili slame, ili najlona oko stabljika, sprječava pojavu ove bolesti. Zaražene stabljike, listove i plodove otkloniti iz vinograda u ranoj fazi razvoja bolesti, te iste zapaliti što dalje od vinograda. Redovna i pravilna rezidba, koja smanjuje lisnu masu umanjiti će šanse za pojavu ove gljivice. Izbor sorti za određena područja, ispunjavanje svih potrebnih uslova za zdrav rast određene sorte vinove loze, smanjuje pojavu svih vrsta gljivičnih oboljenja.
Crna trulež
Ukoliko se ne reaguje u početnim fazama pojave bolesti, crna trulež može biti destruktivna za cijeli vinograd. Crna trulež napada sve nadzemne dijelove biljke, a uzrokuje je gljivica Guignardia bidwelli. Najviše se pojavljuje u periodima velike vlage, nakon obilnih kiša ili preobilnog zalijevanja, kada se spore ove gljivice ubrzano razmnožavaju, te napadaju biljke jako brzo. Na grozdovima uočljiva je pojava bjelkaste boje, koja vremenom prelazi u ljubičastu, zatim crnu boju. Bobice se suše, te postaju mumificirane, ostajući kao takve na stabljici. Na listovima mogu biti prisutne smeđkaste lezije duge od 2-10 mm, okružene tamnim rubovima.
- Prevencija – otkloniti sve zaražene dijelove vinove loze, još u početku pojave bolesti. Voditi računa o higijeni vinograda, ne dopustit izrastanje korova između redova i oko stabljika vinove loze. Gljivica crne truleži voli vlagu, pa bi zalijevanje trebalo ovršiti samo po zemlji. Redovna rezidba poboljšava cirkulaciju zraka, što pomaže isparavanju viška vlage, koja se zadržava na listovima nakon kiše. Postavljanje malča oko stabljika vinove loze, sprječava isparavanje vode iz tla. Ne preporučuje se špricanje bilo kakvim sredstvima, jer upravo vlaga i poboljšava širenje ove bolesti. Ako se već mora obaviti špricanje, bilo u svrhu liječenja već napadnutih biljaka ili u preventivne svrhe, najbolje je to vršiti u pred-večernjim satima, kada se biljke i zemlja ohlade, te se imaju vremena osušiti do pojave jutarnjih zraka sunca.
Povezani članci
Neven – Moćni zaštitnik
Neven je jednogodišnja biljka porijeklom iz Južne Evrope i Azije. Kroz historiju čovječanstva, koristio se za liječenje mnogih bolesti, posebno kožnih oboljenja i za zacjeljivanje rana. Vremenom je dokazano da posjeduje i druga ljekovita svojstva kao što su...
Brokula – Zeleni dragulj
Brokula pripada porodici kupusnjača i vrlo se razlikuje od svojih rođaka, po obliku i boji glavice. Prvi put je uzgojena na Mediteranu i Aziji, od divljeg kupusa. Vremenom je kultivirana da ima specifičan okus, koji je ljudima davao nutritivno bogat zalogaj. Osim što...
Pitomi Kesten
Kesten je visoko stablo, porijeklom iz umjerenih područja sjeverne polutke. Pripada porodici bukovki, te pojedine vrste mogu živjeti i do 800 godina. Njegovo stablo je prekriveno sivim korom, dok se krošnja može širiti i do 15 m. Krošnju krase sjajni listovi,...
Budite u toku s najnovijim vijestima i ažuriranjima
Prijavite se za novosti
U predviđeno polje unesite Vaš email i među prvima dobijte obavijesti o novostima i novim objavama na našoj stranici
Pratite nas
na društvenim mrežama