Crveni luk je dvogodišnja ili višegodišnja biljka, koja se u poljoprivredi uzgaja kao jednogodišnja, jer se urod  ubire već u prvoj godini uzgoja. Vodi porijeklo iz Azije i svoju popularnost u svijetu je jako brzo stekao, zbog svojih ljekovitih osobina i lakoće skladištenja. Nekad davno se smatralo da je luk izvor vječnog života, zbog čega je postao neizostavan dodatak skoro pa svakom jelu. Crveni luk se, zbog obilja minerala, vitamina, vlakana i antioksidanata, u narodnoj medicini koristi za sprječavanje bolesti srca, mnogih kancerogenih oboljenja, dijabetesa i kao dijetalni proizvod.

Priprema tla i sadnja

Crveni luk voli temeljno obrađeno i vrlo toplo tlo, bogato hranjivim materijama. Tla koja se brzo zagrijavaju su najbolja opcija za uzgoj ove povrtne kulture. Sunčana područja bez sjene, dobra drenaža tla i tlo bogato azotom su jedni od zahtijeva koja se moraju ispuniti za uspješnu sjetvu luka. Može se uzgajati iz sjemena i iz lukovica. Uvijek je bolje posaditi lukovice, jer su prošle kroz kritičnu fazu razvoja klice iz sjemena. Luk se sadi u proljeće i u jesen. Proljetni luk se bere u jesen, a sadi se krajem marta ili početkom aprila, čim se tlo može obrađivati. Jesenski luk se sadi krajem oktobra ili početkom novembra i kroz zimski period stagnira, dok ne dođu malo topliji proljetni dani kada naglo nastavlja svoj rast.

Ako se sadi iz sjemena, sjemenke se sade u klijališta u toploj i osvijetljenoj prostoriji u mjesecu februaru.U fazi klijanja sjemenke su jako osjetljive na niske temperature i puno vlage, pa se prostorija mora držati na optimalnoj temperaturi od 18-20 C˚. Posijane sjemenke se umjereno zalijevaju, dovoljno je da je površina vlažna na dodir. Mlade biljke luka, izrasle iz sjemena, se presađuju na stalno mjesto krajem mjeseca aprila ili početka maja, kada je zemlja dovoljno topla da bi nastavile svoj rast. Luk je najbolje saditi u redove na razmaku između redova od 20-30 cm, a između lučića do 15 cm.

Njega i zaštita

Crveni luk je osjetljiv na pojavu crva. Da bi se to spriječilo, lučiće prije sadnje je potrebno umakati u rastvor od nevena i kamilice, jer obje biljke čuvaju lučiće od napada crva. Između redova je poželjno posaditi neven jer svojim korijenom tjera crve iz zemlje, kamilicu, peršun i dragoljub. Pored navedenog, jako je bitno poštovati plodored i nikad ne saditi luk na isto mjesto, jer uvijek postoji mogućnost da iza stare sjetve ostane neobranog luka, a on je najbolja hrana crva. Protiv lukove mušice između redova se sade kamilica ili menta, jer svojim mirisom tjeraju ove nametnike.

S obzirom da luk ima plitak korijenov sistem u vrućim ljetnim danima isušuje se brže nego druge biljke, pa  je potrebno tlo održavati blago vlažnim, kako ne bi lukovice zakržljale tokom sazrijevanja. Tlo se prehranjuje 2-3 puta tokom vegetacije, najbolje sa kokošjim gnojivom zbog obilja azota u njemu. Gnojidbu obustaviti 20 dana pred berbu.

Berba

Proljetni luk se pokazao najboljim za skladištenje preko zime.Kada je otprilike 80% stabljika u vrtu postalo žuto, luk je spreman za berbu. Berbu je najbolje izvršiti krajem augusta ili početkom septembra kada nema veći opasnosti od obilnih oborina. Ako je godina bila vlažna, stabljike luka mogu i na vrijeme berbe ostati zelene, što znači da je luk još uvijek previše mokar. Kako bi se to spriječilo, glavice luka se 20 dana prije berbe, lagano povuku iz zemlje, tako da dio korijenja ostane u zraku. Na ovaj način korijen neće vući prevelike količine vode u stabljiku i stabljike će se na vrijeme osušiti za berbu. Ubrane glavice luka se pokrivaju lišćem kako bi se spriječile opekotine od sunca i ubrzalo isušivanje. Osušen luk se pakuje u mrežaste vrećice i skladišti u prozračnim i suhim prostorijama.