Priprema zemljišta i sadnja

Brokula je biljka hladnog vremena, pa je najbolje započeti uzgoj u zatvorenom 4 sedmice prije posljednjeg proljetnog mraza, ili u kasno ljeto za jesensku berbu. Sjeme brokule može klijati i na temperaturama manjim od 4C, zbog čega se proljetna sadnja može obaviti i na otvorenom 2 sedmice nakon posljednjeg mraza. Jako je važno da biljka brokule prođe kroz period hladnijeg vremena i jake svjetlosti, kako bi se biljka uglavičila. U suprotnom stabljika izraste u visinu i procvjeta, bez da se formiraju glavice. Za jesensku berbu sjeme se sadi direktno u tlo tokom ljetnog perioda, otprilike 90 dana prije prvog jesenskog mraza.

Brokula voli rastresita, plodna, blago kisela tla, umjerene vlažnosti. Najbolje ju je uzgajati na uzdignutim gredicama, kako ne bi došlo do prekomjernog zadržavanja vode. Tlo je najbolje obraditi 2-4 sedmice prije sadnje, te obogatiti njegovu plodnost sa zrelim stajnjakom ili kompostom. Na otvorenom sjeme brokule se sadi u redove, u razmaku od 10 cm, na dubinu od 2-7 cm zavisno od strukture tla. Na težim tlima, kao što su tla bogata glinom sjeme se sadi pliće, dok na lakšim i više rastresitim dublje. Kada biljke dosegnu visinu od 3-5 cm, potrebno ih je prorijediti na razmak od 15-20 cm.

Njega i zaštita brokule

Brokula je osjetljiva na korov, posebno u početnom periodu razvoja. Korov troši hranjive materija tla, zaklanja svjetlost, te „guši“ biljke svojom blizinom, umanjujući im cirkulaciju zraka. Postavljanje malča, od organskih materija, oko stabljika spriječiti će izrastanje korova, zadržavati će optimalnu vlažnost, te održavati tlo hladnijim, što brokuli itekako odgovara.

Zalijevanje brokule, kako bi se osigurala stalna vlaga staništa, potrebno je obavljati bar jednom sedmično. Zalijevanje se obavlja isključivo po zemlji, bez vlaženja stabljika ili njihovih listova, jer u suprotnom može doći do pojave truleži, od koje se brokula vrlo teško liječi.

Gnojidbu je preporučljivo obavljati jednom mjesečno i to gnojivima bogatim azotom. Poznato je, da je brokula teška hranilica, baš zbog kompleksne stabljike, lisne mase i glavica, zbog kojih i treba dovoljno hranjivih materija. Azot je presudan za zdravu biljku i bogat urod. Lakša tla, bogata šljunkom i pijeskom, su više propusna za vodu, ali i za hranjive materije. Zbog ovoga se na lakšim tlima gnojidba mora obavljati češće, svake 2-3 sedmice. Za gnojidbu brokule, najbolje se pokazalo rastvoreno kokošje gnojivo u omjeru 1:10. Inače je kokošje gnojivo bogato azotom, zbog čega je idealno kao prehrana za sve vrste povrća koje zahtjevaju velike količine azota za svoj rast i razvoj (krompir, kukuruz, paradajz…)

Zaštita od bolesti i nametnika

Bolesti brokule

• Pjegavost listova – vrlo često gljivično oboljenje brokule, koje prve simptome pokazuje u obliku malih tamnih mrlji. Kako bolest napreduje, male mrlje postaju smeđe do sive lezije, koje na listovima oblikuju koncentrične prstenove. Zbog ove bolesti listovi i stabljike postaju krhki, te lako pucaju. Najbolja preventivna mjere jeste rotacija usjeva, zalijevanje samo po zemlji, jer ova bolest se najbrže širi na vlažnim listovima i po toplom vremenu.
• Crna trulež – ovu bolest uzrokuje patogena bakterija, koja je najviše aktivna u periodima visoke vlage i vrućine. Pojava tamno žutih fleka na rubovima listova, koje se šire prema unutrašnjosti lista, je najbolji pokazatelj prisutnosti ove bolesti. Rotacija usjeva, sadnja zdravog sjemena, održavanje higijene vrta i zasada, su najbolja prirodna prevencija protiv ove bolesti.

• Clubroot – jedno od najštetniji gljivičnih oboljenja svih vrsta kupusnjača. Jedan od simptoma je usporen rast biljaka, zakržljale biljke, žućkasto lišće, iskrivljeno i nabreklo korijenje. Vrlo lako se ova bolest može zamijeniti sa napadom nematoda. Jednom prisutna u tlu, ova gljivica može da se zadrži i preko 10 godina. Najbolja preventivna mjera je rotacija usjeva, nikada ne saditi kupusnjače na isto mjesto, najmanje 3 godine. Dezinfekcija tla živim krečom, prije same osnovne obrade tla, je učinkovita ali ne potpuna metoda protiv ove bolesti.
• Pepelnica – specifična pojava bijelih mrlja sa donje i gornje strane listova, je nepogrešiv znak prisustva ove bolesti. Pretjerana gnojidba azotnim gnojivima i sušna razdoblja , pogoduju širenju ove bolesti. Prirodna sredstva na bazi sumpora i bakra (modra galica i lug) mogu spriječiti pojavu, ali i širenje ove bolesti.

Nametnici brokule

Kupusni buhač, Kupusna muha, Lisna uš i Moljac, svi oni, rade iste štete, hraneći se biljnom masom uzrokujući velike štete. Veliki primjerci, naravno čine puno veće štete. Bitno je reagirati na vrijeme i to u momentu, čim se primijete bijele mušice, moljci, ili bilo koje druge štetočine. Za sve je isti, najučinkovitiji prirodni insekticid (obična sapunica s vodom). Postoji i čitav spektar hemijskih sredstava, koji su vrlo učinkoviti, ali ubijaju i prirodne neprijatelje ovih nametnika. Još jedna odlična preventivna metoda, je sadnja crvene ili bijele djeteline između redova brokule. Obje vrste djeteline odbijaju moljce, buhače i muhe sa listova brokule, a jedno ostavljaju i velike količine azota u tlu (prirodna gnojidba).

Crv – predstavlja ličinke muha, buhača i moljaca, i vrlo lako se zavuku u glavice, hraneći se biljnim sokovima dok ne izrastu u odrasle jedinke. Vezivanje glavica u plastične vrećice ili skupljanje crva ručno, su neke od prirodnih metoda borbe protiv crva. Crv u korijenu brokule, može predstavljati veliki problem, te nanijeti velike štete. Sadnja majčine dušice ili kamilice između redova brokule, ili bilo koje druge kupusnjače uveliko će smanjiti populaciju crva.

Berba brokule

Brokula je spremna za berbu kada joj je glavica veličine, otprilike, 15-20 cm i kada su pojedinačni cvjetovi na vanjskim rubovima, veličine kao glava šibice. Boja treba da bude tamno zelena, bez tračaka žute boje. Žuta boja je znak pre zrelosti i berba bi se trebala obaviti odmah. Zrela glavica se uklanja sa stabljike oštrim nožem, i to 10 tak cm ispod glave, pazeći da se stabljika ne ošteti. Berbom primarne glavice, razvijaju se kasnije sekundarne, koje budu inače manje od primarne. Ubranu brokulu najbolje je iskoristiti odmah za pripremu bilo kojeg jela, jer je tada najbogatija vitaminima, mineralima i antioksidantima.