Priprema zemljišta i sadnja

Bamiju je najbolje započeti uzgajati u zatvorenom prostoru 3-4 sedmice prije posljednjeg proljetnog mraza. Jednostavnim polijeganjem sjemenki u klijališta ili male saksije, vrlo lako se započinje uzgoj bamije . Sjemenke bi bilo najbolje namočiti u vodi, na 24 sata prije sadnje, te obilno zaliti klijalište odmah nakon sadnje. Klijališta je potrebno napuniti plodnom, poroznom zemljom, te ih nakon sadnje odložiti na svijetlo i toplo mjesto. Da bi se ubrzao proces klijanja i nicanja, poželjno je klijališta prekriti prozirnim najlonom ili plastikom. Prednost prekrivanja leži u tome, što se temperatura zemlje podiže, a i održava se optimalna vlaga samog klijališta. Kada mlade biljke razviju 3-4 lista, prebacuju se u pripremljeno tlo za sadnju bamije. Presađivanje je najbolje vršiti u razmaku od 25-30 cm između biljaka, i 80-100 cm između redova.

Njega i zaštita 

Bamija je osjetljiva na nedostatak vlage u početnoj fazi razvoja, zbog plitkog korijenovog sistema. Redovno zalijevanje i održavanje tla vlažnim je neophodno za bogat prinos. Nakon što izraste, zalijevanje je potrebno postepeno smanjivati, dovoljno je tek 2 puta sedmično umjereno zalijevanje. Odrasle biljke dobro podnose sušna razdoblja, iako ne bi trebalo dopustiti da pate zbog budućeg prinosa.

Bamija je gladna kultura, koja od tla zahtijeva maksimum, u pogledu hranjivih materija. Gnojidba rastvorenim organskim gnojivom je neophodna, kako ne bi došlo do pojave zakržljalosti biljke. Mjesečna gnojidba je sasvim dovoljna, kako bi joj se osigurale sve hranjive materije.

Pojava korova je redovna smetnja kod uzgoja bilo kojih sjetvenih kultura. Bamija je osjetljiva na pojavu korova, posebno u početnoj fazi razvoja. Korov pored što joj uskraćuje mjesto za razvoj, uskraćuje joj i dostupnost hranjivih materija, koje su neophodne za njen razvoj. Kako bi se ovo spriječilo, poželjno je postaviti prirodni malč od sjena ili slame. Malč čuva vlagu i temperaturu tla, sprječava izrastanje korova, i postepenom razgradnjom hrani tlo. U nedostatku prirodnog malča, mogu poslužiti i crne agro folije, koje se postavljaju na zemlju nakon obrade tla i prije sadnje.

Zaštita od bolesti i nametnika

Bamija nije osjetljiva na pojavu bolesti, ali uslijed nepogodnih vremenskih prilika može doći do pojave gljivičnog obljenja (Fusarium), koje izaziva uvenuće i uginuće biljke. Ova bolest se prenosi najčešće tlom, a nagle promjene temperature (toplo-hladno), su najčešći krivac naglog širenja zaraze. Plodored je najbolja preventivna mjera kod sadnje bilo kojih biljnih kultura.

Od štetočina, bamiju mogu napasti biljne uši, smrdljivi Martin, kukuruzni crv i dr. Sve ove štetočine se vrlo lako mogu suzbiti prirodnim sredstvima, poput sapunice, čajeva od koprive, duhana, nevena, ili sadnjom začinskog i ljekovitog bilja koje odbija navedene iz vrta. Redovno održavanje higijene vrta, otklanja opasnosti napada navedenih štetočina.

Berba brokule

Cvatnja bamije započinje otprilike 6-7 sedmica nakon sadnje. Prelijepi žuti cvjetovi krase ne samo biljke bamije, nego i cijeli vrt. Iako uslijed nepovoljnih vremenskih prilika, nedostatka gnojiva, vode i ne održavanja higijene vrta, cvatnja može u potpunosti izostati. Tokom zadnje faze rasta bamija formira mahune, koje će biti spremne za berbu za oko 2 mjeseca nakon sadnje, u zavisnosti od sorte i područja uzgoja. Mahune se obiru dok su još uvijek mlade, tj. kada dosegnu dužinu 7 od 9 cm, jer su tada najmekše. Berbu je poželjno obavljati više puta sedmično, sve do kraja mjeseca septembra ili do pojave mraza, kada završava svoj životni ciklus. Zbog moguće pojave alergijskih reakcija na rukama od dlačica bamije, bilo bi poželjno tokom berbe koristiti rukavice.

Bamija je najukusnija odmah nakon berbe. Duže skladištenje šteti kvaliteti i okusu, zbog čega se ne preporučuje držati bamiju duže od 2 dana, pa ni u hladnjaku. Često se zbog svoje sluzavosti u kulinarstvu izbjegava, pa je preporuka svjetskih kuhara, potopiti bamiju u ocat, pola sata prije upotrebe.